ŠIROKI BRIJEG - Izložba skulptura "Ekspresija forme" Josipa Ivešića, mladog magistra skulpture, koja je postavljena u Franjevačkom muzeju i Galeriji "Široki Brijeg" 15. oktobra, a koju publika ima priliku da pogleda do 11. novembra, izaziva pažnju publike i stručne javnosti, a o njoj su, između ostalih, pisali istoričari umjetnosti Tomislav Ćavar i Senka Subotić.
Ivešić je rođen 1995. godine u Ozimici (Žepče), u Bosni i Hercegovini. Srednju školu završio je 2013. godine, a iste godine upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Mostaru. Diplomirao je 2018. godine u klasi prof. Stjepana Skoke i stekao zvanje magistra kiparstva i profesora likovne kulture. Nagrađivan je i do sada je imao jednu samostalnu, te učestvovao u više kolektivnih izložbi.
"Josip Cile Ivešić načinio je impozantan broj skulptura i oprobao se u raznim skulptorskim tehnikama, kamenu, metalu, ali drvo i rad sa drvetom definitivno su nešto čemu se Ivešić najviše posvetio i u čemu se izdvaja ne samo u matičnoj regiji, već i šire, vjerovatno", kaže Subotićeva. Ona dodaje da je Ivešićev pristup materijalu jednak u pogledu angažovanosti kako pri obradi materijala, tako i u osmišljavanju praznog prostora.
"Ivešić često stvara u dijalektici suprotstavljanja punog i praznog prostora, bilo da su skulpture, tj. odnosi horizontalni ili vertikalni, u njima se očitava linijski ritam. Svodeći forme na zakrivljene površine, prati prirodnu formu materijala, tj. komada drveta koji obrađuje. Artikulišući s materijalom, on naprosto osjeća na kom mjestu načiniti prevoj ili gdje udariti dlijetom da bi što manje narušio prirodnu formu", navodi Senka Subotić.
Po intuiciji on s drvetom "komunicira", kako dodaje Subotićeva, stvarajući djela snažne ekspresije, a istovremeno duboko realistična u odnosu na idejnu zamisao.
"Sfera istraživanja Josipa Ivešića je usmjerena na uvođenje naturalnog u umjetničke oblike koje stvara, što izražava u prvom redu upotrebom drveta kao materijala, a zatim i tematike kojom se bavi. Njegove kompozicije u drvetu u sebi nose simboliku postanka čovječanstva u religijskom smislu, dok u tehničkom smislu njegova obrada usmjerena je na oblikovanje drveta tako da se zadrži njegov prirodan oblik i toplina", ističe Senka Subotić.
Tomislav Ćavar piše da se u Ivešićevim skulpturama, nastalim u različitim kalendarskim razdobljima vidi ista prisutnost, kontinuitet i snažna povezanost.
"Ekspresivna snaga i izraz koji ne posustaje povezuju sva djela u nerazdvojnu cjelinu, te objedinjuju raznolikost tema i formi. Kao materijal za svoje skulpture odabire drvo i bez obzira na intervencije, vidljivo je da poštuje karakter materijala i prilagođava mu se s izrazitom pažnjom", konstatuje Ćavar.
On dodaje da su sve izložene skulpture nabijene emocijama, egzistencijalnim i životnim pitanjima, a nastaju iz čiste unutrašnje potrebe i nagona za stvaranjem.
"Ivešićevi zbijeni volumeni pršte od ekspresije, sažimanjem oblika u sudbinske forme postiže snažan izraz, ali ostavlja i promatraču prostor da svojom maštom rastvara i slaže volumene, povezuje formu sa sadržajem i dođe do vlastitih rješenja u kojima su moguća nova, osobna tumačenja", zaključuje Ćavar.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
