Vizuelna umjetnost

Salvador Dali, ekscentrični genije vizuelnog izražavanja

Salvador Dali, ekscentrični genije vizuelnog izražavanja
Foto: N.N. | Salvador Dali, ekscentrični genije vizuelnog izražavanja

Svakog jutra kad se probudim, iznova doživim vrhunsko zadovoljstvo zbog spoznaje da sam Salvador Dali - i onda se u zanosu pitam: Koje izvanredne stvari će taj Salvador Dali postići danas?

Kazivao je ovako o sebi za života Salvador Felipe Hasinto Dali, ekscentrični katalonski i španski nadrealistički umjetnik i jedan od najznačajnijih umjetnika 20. vijeka. Bavio se slikanjem, pisanjem, vajanjem, scenografijom i glumom, a 23. dana mjeseca januara, prije 32 godine, svijet je ostao bez velikog umjetnika.

Slavni slikar cijelog života vjerovao je u svoju posebnost. Jedni su ga smatrali genijem, dok su drugi govorili o njemu kao poremećenom egocentriku, čija djela nemaju nikakvu vrijednost. Iako su ga španski likovni kritičari smatrali za nadobudnog i netalentovanog šarlatana, popularnost i prodajna cijena njegovih djela neprestano su rasli.

Danas svjetski kolekcionari plaćaju ogromne svote novca kako bi u kolekciji imali bar jednu Dalijevu sliku. Umjetnik je rođen 11. maja 1904. godine u malom mjestu Figeras, kao sin advokata i bankarskog službenika Salvadora i domaćice Felipe Feres. Oni su devet mjeseci prije slikarevog rođenja sahranili svog prvog sina koji se takođe zvao Salvador.

"Duboko vjerujem da sam reinkarnacija svog brata koji je umro onog dana kada je moja majka ostala trudna. Nas dvojica smo isti, kao dvije kapljice rose. On je bio prva verzija mene koja nije uspjela da poživi", objašnjavao je kasnije slavni umjetnik.

Čovjek koji je po mišljenju mnogih napravio najgenijalnija umjetnička djela svoje djetinjstvo pamtio je po druženju sa mlađom sestrom Ana Marijom, koja mu je godinama bila jedini ženski model. Sa deset godina počeo je da pohađa časove slikarstva pokazujući neosporivi talenat, a kasnije je upisao slikarsku akademiju u Madridu. Međutim, činjenica da mu škola nikada nije išla i da je bio buntovnog karaktera, učinila je da je nikad ne završi.

"Nisam mogao da shvatim da u jednoj takvoj kvaziustanovi rade ljudi koji imaju mnogo manje talenta nego ja i da oni ocjenjuju moj rad. Budalaštine! Nisam htio da im crtkam neke mrtve prirode koje su sramotne i koje svako može da uradi. Sramotno! Pokazao sam svoj otpor prema tom jadnom načinu tretiranja umjetnosti i tih uzvišenih osjećanja i ekstaze koju svaki umjetnik treba da osjeti dok slika, i na kraju su mi zabranili da dolazim na časove", pričao je svojevremeno Dali.

Veliki umjetnik svoju prvu samostalnu izložbu imao je u Barseloni 1925. godine.

Godinu dana prije prve izložbe uhapšen je zbog sumnjivih političkih ubjeđenja, ali mu boravak u zatvoru tada nije predstavljao problem jer, kako je govorio, u to vrijeme bio je zaljubljen u sve i to ga je održavalo u životu. Četiri godine od svoje prve izložbe upoznao je Ruskinju Elenu Ivanovu Daikonovu Galu, svoju muzu i nepresušnu inspiraciju, sa kojom je ostao do kraja života. Ova dama potpuno je promijenila njegov svijet, a u nju se zaljubio kao u biće koje mu je uvijek pružalo ruku da se izvuče iz raznih čudnih stanja koja su počela sve češće da ga obuzimaju.

Iste godine kada je upoznao svoju idealnu polovinu, kako je sam nazivao Galu, njegov otac riješio je da ga se javno odrekne preko novina iz nekoliko razloga. Prvo, često je provodio noći u zatvoru, što je uticalo na reputaciju njegovog oca, drugo, otkako mu je majka umrla, nije želio da mu se obraća sa gospodine ili tata, već sa svinjo, i treće, u jednom intervjuu poslije izložbe koju je održao u Londonu izjavio je kako u slobodno vrijeme mokri i pljuje po portretu svoje pokojne majke.

Početkom 1934. godine, Salvador i Gala vjenčali su se na malom građanskom vjenčanju, a dvadeset četiri godine kasnije uradili su to i u katoličkoj crkvi. Da je Gala centar njegovog svijeta i da je nikada nije prevario, a ni pomislio na to, pokazuje činjenica da se sve do njene smrti nisu nijednom razdvojili. Uoči samog početka Drugog svjetskog rata ponašali su se kao da se to nikada neće dogoditi, putovali su po Evropi i skretali pažnju javnosti sa pravih problema na sebe. Često su šetali ulicama Madrida, Pariza i Londona obučeni u najrazličitije kostime.

Kada se prvi put začula sirena koja je označila početak rata u Evropi, Salvador i Gala odselili su se u Ameriku gdje su proveli narednih osam godina. Iako su ga u obećanoj zemlji dočekali raširenih ruku, slavni slikar nikada nije volio Sjedinjene Američke Države. Tokom boravka u Americi nije mnogo slikao, ali je pisao i tada je nastao scenario za njegov film "Moontide" kao i autobiografija "Tajni život Salvadora Dalija", u kojoj je otkrio da je sterilan. Godine 1947. Dali i njegova supruga otišli su u Francusku, a potom su se vratili u Španiju, u kojoj su ostali da žive do kraja života.

Kad su se Dali i Gala vratili u Španiju, ovaj vrsni slikar počeo je da se bavi i drugim vidovima umjetnosti, arhitekturom, televizijskim programom, izradom nakita, pisanjem, vajarstvom... Tih godina postao je jedan od najuticajnijih ljudi na planeti kada je riječ o umjetnosti. Poštovali su ga i polako počeli da prihvataju njegov način razmišljanja i britak jezik koji je uvijek govorio ono što su svi mislili, a nisu smjeli da kažu.

Ipak, 10. juna 1982. godine ovozemaljski svijet napustila je jedina osoba koju je Dali volio. Umrla je u snu. Desilo se upravo ono što on nije želio da se dogodi, a to je da ona ode prva, a on ostane sam. Zbog ovog tragičnog gubitka, Dali je izgubio volju za životom, povukao se u sebe, a od dana kada je ona umrla prestao je da pije vodu dok nije dehidrirao i završio u bolnici, što su mnogi protumačili kao njegov pokušaj samoubistva.

Iste godine preselio se u dvorac Pubol, koji je kupio da bi ga podsjećao na Galinu smrt. Sve što je radio, radio je zbog toga što nije mogao da podnese činjenicu što je njegova draga umrla prije njega. Pod nerazjašnjenim okolnostima 1984. godine Pubol se zapalio, a Dalija je sigurne smrti spasilo njegovo osoblje. I ova nezgoda okarakterisana je kao njegov pokušaj samoubistva. Ipak, na nagovor prijatelja vratio se da živi u muzeju Teatro, koji je sam sagradio. Poslije četiri godine teške depresije, njegovo srce prilično je oslabilo, pa je u decembru 1988. godine hospitalizovan. Dok je ležao u bolnici, u posjetu mu je došao španski kralj Huan Karlo, koji je priznao da je oduvijek bio ljubitelj njegovih djela.

"Meni i kralj dolazi na noge, lijepo sam rekao da sam ja Bog", bila je jedna od njegovih posljednjih izjava.

U januaru 1989. godine, u 84. godini, prestalo je da kuca srce Salvadora Dalija, najvećeg ekscentričnog genija vizuelnog izražavanja.

DALIJEVI CITATI

* Ne postoji ništa čega bih se bojao, ali bojim se straha, a taj strah od straha u meni izaziva strah.

* Ja sam genije.

* Kad neka žena kupuje mušku košulju, onda je zaljubljena. Kad je pegla, onda je udata. Ako pri tome pjeva, ona je i prvo i drugo.

* Jedina razlika između nadrealista i mene je u tome što sam ja nadrealista.

* I pobjeda nam zna uputiti mrgodan pogled. Stoga je bolje da ne pokušavam ništa promijeniti.

* Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš dosegnuti.

"Zagonetka žudnje" (1929)

Na slici je vidljiva blijeda glatka glava (Dalijeva), prikazana kako spava. Kritičari uvjeravaju kako oblik glave podsjeća na neobičnu kamenu formaciju koja se može pronaći u okolini mjesta gdje je Dali živio. U mnogim pregradama na slici naznačeno je "ma mere" (majko moja).

"Upornost sjećanja" (1931)

Ova slika najvjerovatnije je najslavnije Dalijevo djelo. Labavost i mlitavost obješenih glatkih satova briljantan je koncept. Na slici slikovito prikazivanje dostiže ono što se nalazi u našoj podsvijesti. I sam Dali prisutan je na slici i to u prikazu uspavane glave.

"Španija" (1938)

Dalijeva ratom razorena domovina predstavljena je u liku žene čija je glava i gornji dio torza zapravo prikaz grupe ljudi koji se bore. Ženine usne predstavljaju ogrtač jednog od boraca, a njene bradavice glave dvojice jahača s viteškog turnira. Svi likovi podsjećaju na stil Leonarda da Vinčija.

"Raspadanje upornosti sjećanja" (1952 -1954)

Dalijev ponovni rad na "Upornosti sjećanja" rađen je u duhu "atomskog misticizma". Mekani satovi se polako raspadaju, dok se svijet oko njih polako fragmentiše u kamene blokove geometrijski preciznih dimenzija. Veći dio scene nalazi se ispod vodene površine koju je pretvorio u kožu.

"Halucinirajući toreador" (1968-1970)

Za nastanak tog velikog platna umjetnika je inspirisala kutija olovaka marke venera. Sam ga je Dali nazvao "Dalijev opus u jednoj slici", zbog toga što su na njemu u antologiji sakupljene sve vizije karakteristične za Dalija. U prvi mah je vrlo teško na slici razabrati lik toreadora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije