Ljubav i seks

Da li se suprotnosti stvarno privlače?

Da li se suprotnosti stvarno privlače?
Foto: Ilustracija | Da li se suprotnosti stvarno privlače?

Istraživanje pokazalo da skoro 80 odsto ljudi vjeruje u tvrdnju da se suprotnosti privlače, a čini se da u stvarnosti svi dokazi tvrde da je takva privlačnost vrlo rijetka.

Vjerovatno smo barem jednom u životu čuli svima dobro poznatu tvrdnju "suprotnosti se privlače", posebno kada su u pitanju partnerski odnosi. 

Ipak, vjerovatno ste isto tako često čuli i da "svaka ptica svome jatu leti". Činjenica je da se kod obje tvrdnje jasno uočava da uloga sličnosti u odnosima nije nimalo jednostavna stvar, prenosi Večernji.hr.

U nastavku teksta saznajte šta zaista znače suprotnosti u partnerskim odnosima te koliko su sličnosti zapravo važne kako bi odnos mogao opstati.

Suprotnosti se privlače – šta kaže psihologija?

Većina istraživanja iz socijalne psihologije došla je do istog zaključka, a to je onaj koji samo djelimično potvrđuje tvrdnju da se suprotnosti privlače. Drugim riječima, ipak se radije povezujemo s ljudima koji su nam slični te koji dijele naše vrijednosti i interese. 

Ipak, neki stručnjaci ipak tvrde da bi nas ipak možda više trebale zanimati komplementarnosti.

Sredinom 50-ih, sociolog Robert Francis Vinč tvrdio je da je, kada je riječ o osobinama ličnosti, potpuno nebitno postoji li sličnost već komplementarnost. Na osnovu studija supružnika, predložio je da se pojedinci pridruže onima koji posjeduju osobine ličnosti koje im nedostaju. 

Na primjer, vjerovatno će nas više zanimati ljudi koji su nam slični po pripadnosti (topli ljudi privlačiće iste takve, a hladniji će se vjerovatno bolje slagati s hladnim ljudima) i suprotni po dominaciji i kontroli (dominantni ljudi će vjevojatno privlačiti nekoga ko je pokoran). Međutim, mogli bismo očekivati da će svi, bez obzira na svoju ličnost, više voljeti pozitivne osobine kod drugih ljudi.

S obzirom na to da postoje brojna istraživanja u ovom području, a u skladu sa tim i brojni nedoslijedni rezultati, jasno je samo da zadovoljni romantični parovi u svom odnosu iskazuju više sličnosti nego suprotnosti. 

Ipak, to i dalje ne treba nužno značiti da su ti parovi od početka bili jako slični već da su s vremenom poprimili obrasce ponašanja jedni od drugih, što je takođe česta pojava (jer kako kažu "s kim si, takav si").

Međutim, ako samo malo bolje laički promislimo o ovoj temi, možemo jasno uočiti da je vjerovatnije da ćemo nekoga upoznati na osnovu sličnosti. 

Na primjer, ako odete na koncert svog omiljenog izvođača i tamo upoznate svoga partnera, to bi onda značilo da već u početku preferirate istu vrstu muzike. Drugim riječima, da bismo nekoga uopšte mogli upoznati, trebali bi se nalaziti barem u nekim sličnim okolnostima.

Ipak, uprkos nedosljednim rezultatima istraživanja, ako ste odgajani uz Diznijeve bajke, oprošteno vam je ako zaista vjerujete da se suprotnosti uvijek privlače (kao što je to bio slučaj kod npr. Ljepotice i zvijeri). 

Međutim, čini se da je ideja privlačenja suprotnosti ukorijenjena i u filmskoj industriji.  Jedno je istraživanje pokazalo da skoro 80 odsto ljudi vjeruje u tvrdnju da se suprotnosti privlače, a čini se da u stvarnosti svi dokazi tvrde da je takva privlačnost vrlo rijetka.

Svaka ptica svome jatu leti - jesu li sličnosti ipak važnije?  

Psiholog Don Bjorn bio je jedan od prvih koji je proučavao utjecaj sličnosti na rane faze partnerskih odnosa, a to je učinio pomoću tehnike fantomskog stranca.

Postupak započinje tako da učesnici popunjavaju upitnik o sopstvenim stavovima o različitim temama, poput upotrebe nuklearnog oružja. Zatim slijedi faza percepcije osobe u kojoj ocjenjuju (nepostojeću) osobu na osnovu odgovora na isti upitnik. 

Bjron je manipulisao stepenom sličnosti između učesnika i fantomskog stranca, a njegovi rezultati su pokazali da su učesnici saopštili da ih više privlače ljudi koji imaju slične stavove kao i oni.

Kako bi objasnio svoja otkrića, Bjron je tvrdio da većina ljudi ima potrebu za logičnim i dosljednim pogledom na svijet te su, u skladu sa tim, skloni favoriziranju ideja i uvjerenja koji podržavaju i jačaju tu dosljednost. 

Ljudi koji se slažu s nama potvrđuju naše stavove i tako zadovoljavaju našu potrebu za dosljednim i logičkim svijetom, dok ljudi koji se ne slažu s nama imaju tendenciju podsticanja negativnih osjećaja koji vode prema odbojnosti.

Bjrnova rana istraživanja bila su ograničena samo na sličnosti stavova, ali druga su istraživanja sugerisala da postoji i veća privlačnost prema onima koji imaju slične sociodemografske dimenzije.

Na primjer, studije su pokazale da je vjerovatnije da će osobe na društvenim mrežama prije kontaktirati i odgovarati na poruke onima koji imaju sličnu obrazovnu i etničku pripadnost kao i oni te su slične dobi. Međutim, Bjornova kasnija istraživanja su pokazala da je sličnost stavova možda važnija od sociodemografske sličnosti kada je u pitanju formiranje i održavanje odnosa.

Zapravo, ideja da nas više privlače slični drugi nevjerovatno je postojana. Jednom naučnom analizom 313 studija s više od 35.000 učesnika utvrđeno je da je sličnost snažan pokazatelj privlačnosti, posebno u ranim fazama odnosa te se ne nalaze dokazi koji potvrđuju tvrdnju privlačenja suprotnosti. Toliko je vjerovatno da će nam se svidjeti sličniji pojedinci da su neki psiholozi čak proglasili učinak sličnosti jednom od najboljih generalizacija u socijalnoj psihologiji.

Ravnoteža između sličnosti i suprotnosti  

Vjerovatno ste nakon čitanja svih ovih informacija i naučnih zaključaka mogli uočiti da u stvarnosti baš i niste toliko slični sa svojim partnerima. Psiholog Arthur Aron vjeruje da, iako su sličnosti važne, možda ipak postoje neke situacije u kojima one ipak mogu smanjiti privlačnost.

Naime, ljudi takođe imaju potrebu za rastom i širenjem sopstvenih perspektiva te je upravo to jedan od razloga zašto uopšte stvaramo odnose s drugima, odnosno kako bismo mogli usvojiti neke kvalitete partnera koje nemamo, a potiču naš rast i razvoj.

Sugestije idu u smjeru da će nas vjerojatno privući oni ljudi koji nude najveći potencijal za naš vlastiti rast i razvoj, a u praksi bi to značilo da će nas vjerojatno na prvi pogled privući oni koji su drugačiji. 

Dakle, to bi značilo da različitost ponekad može biti privlačna, pogotovo ako vjerujete da postoji dovoljno mogućnosti da se odnos razvije. Ipak, zanimljiva je i činjenica da većinu ljudi kod partnera smetaju upravo one stvari, tj. različitosti, koje su ih u početku privukle zato što je po njima njihov partner bio drugačiji i posebniji.  

Naravno, sve to postaje komplikovanije kada parovi otkriju neslaganje o nekim temama, a onda pokušavaju svoje stavove "uskladiti" sa stavovima partnera. To usklađivanje s vremenom prerasta u sličnost, što znači da s vremenom partneri postaju sličniji te modifikuju vlastita ponašanja i stavove kako bi odnos mogao opstati.

Konačno, suprotnosti se ipak ne privlače. Ako se na početku i privuku, ubrzo postanu problem i prva tačka na popisu problema u odnosima. Iako je gotovo nevjerovatno da ćete pronaći osobu koja vam je u svemu slična, važno je naglasiti i da previše sličnosti može rezultirati manjkom ličnog napretka u odnosu i brzim zasićenjem.

Stoga, istinska ravnoteža leži u sličnosti i slaganju u osnovnim vrijednostima, stavovima i razmišljanjima, ali i djelimičnoj različitosti u određenim kvalitetama i vrlinama. Najvažnije od svega je da obje osobe u odnosu žele raditi na sebi i na svojoj vezi, a to podrazumijeva komunikaciju, razumijevanje, brigu i podršku u svim životnim situacijama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije