Životna priča Pola Baksendejla Vokera savremena je bajka o čovjeku koji počeo od nule, u jednom trenutku živio kao britanski Hju Hefner - samo što je imao još više novca i seksa - da bi na kraju ustanovio da je takav stil života isprazan, jadan i iscrpljujući.
Prošle godine, bivši vlasnik magazina za muškarce "Loudid" prodao je "Bluberd films", svoju plodonosnu kompaniju za snimanje pornografskih filmova, i raspustio harem žena koje je nazivao "medenim zečicama", da bi se skrasio u monogamnoj vezi sa 23-ogodišnjom bivšom go-go igračicom.
Pol Baksendejl-Voker je rođen iz veze Brazilke i Engleza, ali je kao mali ostao siroče. Rastao je u nekoliko domova prije nego što je dobio stipendiju za studije prava na Hertford koledžu Univerziteta Oksford.
Radio je kao advokat za poreska pitanja u Sitiju, poslovnom centru Londona, gdje je 1994. otvorio privatnu kancelariju. Sa 30 godina već je zaradio prve milione, a dio bogatstva uložio je u otvaranje muzičkog studija koji je kasnije pretvorio u kompaniju za snimanje filmova za odrasle.
"Bluberd" je postala peta po veličini porno-industrija na svijetu, sa kojom je Baksendejl-Voker zaradio više novca nego što je ikada sanjao da može da ima. I ne samo to: zahvaljujući "Bluberdu" imao je gotovo neograničen broj žena, a sa nekima od njih se i lično pojavljivao i pred kamerama.
Ubrzo je osnovao svoj "Hani bani klub", čije su članice bile djevojke koje su glumile u porno-filmovima.
"Bilo je slično kao u fudbalu: imao sam 'Premijer ligu', dvadesetak djevojaka u jednom trenutku. Dobile bi kuću i automobil, audi ili mercedes", kaže Baksendejl Voker.
Devojke iz "niže lige" dobijale su ljetovanja, obuću i finansijsku podršku s vremena na vrijeme, a zauzvrat su mu pružale seksualne usluge i povremeno pravile društvo.
"Muškarci mi uvijek govore da bi isto postupili da im se pružila prilika. U prosjeku su uvijek bile oko 52 djevojke; taj broj ima simboličan značaj, jer godina ima 52 nedjelje", objašnjava bivši plejboj.
U aprilu 2012. godine prodao je "Bluberd films" i podvrgao se liječenju od seksualne zavisnosti.
"Počeo sam da se bavim pornografskom industrijom da bih se zabavio, ali je postalo previše stresno. Pao sam u depresiju i više nisam uživao u seksu", objašnjava Baksendejl-Voker.
Danas sebe opisuje kao "hipika" koji je najzad našao mir. Ali dok većina hipika s prezirom gleda na materijalno bogatstvo, on se baškari u raskošnoj vili sa širokim stepeništem, ogromnim ogledalima, bazenom i džakuzijem.
"Ne žalim ni zbog čega što sam uradio u svom životu, bilo je zabavno. Ali sada mi treba samo malo mira", kaže bivši porno-baron.