Pitanje o broju bivših partnera vjerovatno je jedno od onih koje može da pokvari i sasvim prijatno veče, ali istraživanje pokazuje da, htjeli mi to da priznamo ili ne, ljudi i dalje imaju prilično jasne predstave o tome šta smatraju poželjnom seksualnom prošlošću.
Još zanimljivije, ta mjerila nisu ista kada procjenjujemo žene i muškarce.
Istraživanje objavljeno u časopisu "Social Psychological and Personality Science" bavilo se upravo načinom na koji ljudi doživljavaju muškarce i žene sa različitim nivoima seksualnog iskustva.
U njemu je učestvovalo više od 340 ispitanika iz Njemačke, koji su procjenjivali fiktivne osobe stare 25 godina na osnovu broja seksualnih partnera, učestalosti odnosa, masturbacije, seksualnih fantazija i drugih detalja njihovog intimnog života.
Ni premalo, ni previše
Rezultati su pokazali zanimljiv obrazac: ispitanici nisu najpozitivnije reagovali ni na veoma malo, ni na veoma mnogo seksualnog iskustva. Najbolje je prolazila sredina.
Međutim, upravo tu postaje zanimljivo, jer se pokazalo da ta "sredina" nije ista za oba pola.
Muškarci sa većim brojem seksualnih iskustava prolazili su bolje u procjenama nego žene sa istim nivoom seksualne aktivnosti, dok je kod žena manji broj iskustava bio prihvaćen pozitivnije nego kod muškaraca. Drugim riječima, stari dvostruki standardi možda jesu promijenili oblik, ali očigledno nisu potpuno nestali.
Koliko partnera se smatra "idealnim"?
Kada je riječ konkretno o broju seksualnih partnera, rezultati su pokazali prilično jasnu razliku.
Za muškarca se kao najpoželjniji raspon izdvojilo ukupno četiri do pet seksualnih partnerki, pri čemu bi dvije do tri trebalo da budu neobavezne partnerke.
Kod žena je granica niža: kao "idealno" ispitanici su procjenjivali ukupno dva do tri seksualna partnera, među kojima bi jedan do dva bila neobavezna.
Naravno, ovdje je važno napraviti ogromnu razliku između onoga što istraživanje zapravo pokazuje i načina na koji ovakvi rezultati često zvuče kada se izvuku iz konteksta.
Naučnici nisu utvrdili koliko bi partnera neko "trebalo" da ima, već su ispitivali kako ljudi procjenjuju tuđu seksualnu prošlost i koji obrasci se u društvenoj percepciji doživljavaju kao najprihvatljiviji.
Razlike se ne završavaju na broju partnera
Zanimljivo je da su ispitanici drugačije procjenjivali žene i muškarce čak i kada je riječ o godinama prvog seksualnog odnosa. Za muškarce je kao najprihvatljiviji period ocijenjen uzrast između 18. i 20. godine, dok je kod žena to bilo nešto ranije, između 16. i 18. godine.
Razlike su se pojavile i kada je riječ o učestalosti seksualnih odnosa.
Muškarci su najpozitivnije ocjenjivani kada imaju odnose četiri do pet puta sedmično i masturbiraju tri do četiri puta sedmično, dok je kod žena kao najpoželjnije procijenjeno tri do četiri seksualna odnosa sedmično i masturbacija dva do tri puta sedmično.
Čak su i seksualne fantazije, barem u očima ispitanika, dobile neku vrstu nepisane "kvote": tri puta dnevno za muškarce i dva puta dnevno za žene.
Stari dvostruki standard ipak nije nestao
Možda je najzanimljiviji dio istraživanja upravo činjenica da ekstremi nisu bili posebno poželjni ni kod jednog pola. Dakle, nije važilo jednostavno pravilo da se od muškaraca očekuje što više iskustva, a od žena što manje. I kod jednih i kod drugih najbolje su ocijenjene umjerene vrijednosti.
Ali granice te "umjerenosti" očigledno nisu iste.
Muškarcu se, prema odgovorima ispitanika, dopušta nešto bogatija seksualna prošlost prije nego što ona počne negativno da utiče na način na koji ga drugi doživljavaju. Kod žena se društveno prihvatljiva granica pomjera naniže, što pokazuje koliko su tradicionalni obrasci procjenjivanja seksualnog ponašanja i dalje prisutni.
Ipak, možda je najvažnije ono što ovo istraživanje ne govori: četiri ili pet partnera nisu recept za "idealnog muškarca", kao što dva ili tri nisu nikakva formula za "idealnu ženu". To su brojevi koji govore o društvenoj percepciji i našim dvostrukim standardima, a ne o kvalitetu nečijeg seksualnog života, karakteru ili sposobnosti da izgradi zdrav odnos, prenosi Ona.rs.