Petrija je bila očeva mezimica - ponos i dika kneza Miloša Obrenovića, njegova najstarija kćerka i prvo dijete koje je preživjelo najranije djetinjstvo.
Miloš Obrenović ju je odgajao i vaspitao onako kako je i živio - strogo i tradicionalno, bez pretjerane sentimentalnosti i nježnosti, ali to Petriju nije spriječilo da postane, svjesno ili ne, dah promjena i duh moderne Evrope koji je nepovratno stizao i u Srbiju.
Knez Miloš se ženio samo jednom. Kada mu je bilo 24 za suprugu je uzeo osam godina mlađu Ljubicu Vukomanović i par je ostao zajedno sve do njene smrti 1843. godine. Za nešto manje od četiri decenije Ljubica i Miloš dobili su osmoro djece - četiri dječaka i četiri djevojčice - Petra, Petriju, Jelisavetu (Savku), Gabrijelu, Mariju, Milana, Mihaila i Teodora.
Petar je umro u ranom djetinjstvu, pa je tako Petrija - prva djevojčica, postala najstarije knjaževo dijete i njegova mezimica koju je, iako po prirodi strog i nepopustljiv, beskrajno volio. Zauzvrat, ona je bila dobra i poslušna kćerka koja se uvijek pokoravala očevim željama.
Očeva mezimica
Petrija je rođena 1808. u selu Brusnica u opštini Gornji Milanovac. Knez Miloš je bio patrijarhalan čovjek koji nije vjerovao u školovanje ženske djece. Od njih se očekivalo da budu dobre domaćice, supruge i majke, pa Petrija nikada nije išla u školu, a naučila je da čita tek kraj svojih sinova.
Ako joj ovo i nije bilo pravo, Petrija nikada ništa nije rekla. Savremenici su je zapamtili kao tihu, povučenu i odmjerenu djevojku vezanu za kuću, majku i, veoma, za oca. Govorila je rijetko, malo i uvijek spuštenog pogleda. Knez joj je, sa druge strane, ugađao onako kako je umio - kupujući joj skupe poklone, obasipajući je pažnjom i, naravno, tražeći joj uglednog i bogatog muža.
Tako je Petrija postala prva žena u Srbiji koja se našla na portretu i to u vrijeme kada su oni na Balkanu bili prava rijetkost i kada su u pitanju muški pripadnici visokog društva. Izradio ga je Pavle Đurković, ali nažalost danas se ne zna kako je izgledao jer nije sačuvan.
Milošev konak u Kragujevcu, u kom je Petrija provodila najveći dio vremena s majkom, bio je uređen "po evropskim standardima" sa sve porcelanskim tanjirima i šoljama dopremljenim čak iz Beča, a kada je stasala za udaju, Petrija je od oca dobila poseban dar - dijamantsku dijademu izuzetne ljepote.
Pokloni dostojni princeze
Kako je u to vrijeme bio običaj da se djevojke rano udaju, Petrija je imala prosce već sa 13 godina. Ipak, knez Miloš mezimicu nije htio da da bilo kome! Bilo je tu pregovora i dogovaranja, razgledanja i "bezecovanja" raznoraznih mladića. Knez i, još češće, njegova braća - Jovan i Jevrem, odlazili su u posjete viđenijih srpskim porodicama, provjeravali da njihovi sinovi nemaju kakvu "falinku" i da li bi bili u stanju da se dobro staraju o Miloševoj najstarijoj kćerki.
Na kraju, izbor je pao na momka iz ugledne trgovačke porodice iz Zemuna - Teodora Bajića. Nakon što je utvrđeno da je sa momkom sve u redu, upriličeno je "viđenje" sa Milošem Obrenovićem gdje je mladić donio darove za djevojku.
Petrija, kojoj je tada bilo 15 godina, za vjeridbu je saznala u Kragujevcu, a supruga, kao ni on nju, nije vidjela sve do zvanične prosidbe. Miloš je htio da svadba njegove kćerke zasjeni sve dotadašnje svetkovine! Već za prosidbu su sređeni drumovi koji su vodili do Kragujevca, a za konak su izrađene drvene stolice i stolovi, što je, u zemlji u kojoj se još jelo sa niskim soframa i sjedilo na tronošcima, bila nevjerovatna novina.
Prva Srpkinja koja se udala u vjenčanici
Prije svadbe Petrije Obrenović mlade u Srbiji udavale su se u narodnoj nošnji ili kakvoj boljoj haljini. Ipak, kako je mladoženja dolazio iz Zemuna - "sa Zapada", knez Miloš nije želio da njegovu kćerku bilo ko smatra "običnom seljančicom". Zato je njena svadba priređena po modernim aršinima i tako da je se ne bi postidjeli ni neki evropskim dvorovi.
Vjenčanje je organizovano 25. maja 1824. godine u Beogradu. Petrija je nosila bijelu haljinu od venecijanske svile, bijele čarape, bijeli veo, bijeli široki svileni pojas i bijele cipele na dugmiće i tako postala prva Srpkinja koja se udala u vjenčanici.
Uz sve ovo, nosila je suncobran i lepezu, darove od mladoženje, koji su takođe bili apsolutna novina u, još uvijek, turskom Beogradu. Po izlasku iz crkve, kumovi su pred okupljenu masu počeli da bacaju novčiće, što takođe do tada nije bila praksa u Srbiji.
Svadbena proslava trajala je dva dana, a interesantno je da joj knez Miloš nije prisustvovao. On je Petriju ispratio iz porodičnog doma u Kragujevcu, a na venčanju je u njegovo ime bio njegov brat Jevrem Obrenović. Miloš je po izaslaniku poslao blagoslov, a u pismu je rekao: "Savršeni svoj blagoslov šaljem, da sa svojim suprugom srećna budeš i zadovoljna i sva blaga ovog sveta s njim nerazlučno da uživaš".
Nakon ovog velelepnog venčanja Petrija je prešla da živi u Zemun gdje je vodila život karakterističan za imućnije žene tadašnjeg Balkana. Voljela ju je i poštovala cijela muževljeva porodica, a kažu da je bila blage naravi i dobra, naročito prema sirotinji za koju je uvijek odvajala novac. U braku sa Todorom imala je četvoricu sinova, a nakon što je pored njih naučila da piše, vodila je vrlo živu prepisku sa bratom Mihailom i, naravno, voljenim ocem.
Do kraja života se potpisivala kao Petrija Obrenović. Preminula je 1870. godine nadživjevši sve članove najbliže porodice Obrenović - oca, majku kao i svu braću i sestre.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
