Linvud hol, nekad simbol prestiža i luksuza u Americi, danas je zdanje koje propada i prepušteno je rubu vremena. Procjenjuje se da ova velelepna vila vrijedi vrtoglavih 200 miliona evra, a mnogima je interesantna zbog svoje nesvakidašnje istorije, kao i zbog toga što je na nevjerovatan način povezana sa Titanikom.
Izgradnju vile finansirao je Peter Vajdner, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, a sa izgradnjom se počelo krajem 19. i završilo početkom 20. vijeka.
Vila, koju mnogi nazivaju posljednji američki Versaj, ima 55 spavaćih soba, 20 kupatila, umjetničku galeriju, ali i unutrašnji bazen i predivnu balsku dvoranu koja može da primi hiljadu ljudi. Ovo nevjerovatno zdanje, koje je projektovao arhitekta Horas Trumbauer nalazi se u Filadelfiji, a imanje se prostire na 34 hektara (nekada se prostiralo na 480).
Vajdner je otpočeo izgradnju vile kako bi lakše prevazišao gubitak supruge, koja je iznenada preminula 1896. na njihovoj porodičnoj jahti. Nakon smrti supruge, Piter je odlučio da napustio njihovu kuću i svu svoju pažnju usmjerio je u izgradnju vile koja će biti simbol njegovog bogatstva i zaštitni znak porodice.
Vajdner, koji se obogatio baveći se poslovima javnog transporta, zatražio je od Trumbauera da mu projektuje kuću koja će biti dovoljno udobna da sa djecom živi u njoj.
Priča se da je u izgradnju uložio osam miliona dolara. U kući, koja ukupno broji 110 prostorija, svaki kutak je bio brižljivo opreman i uređen najljepšim komadima namještaja. Vajdner je u ovoj kući provodio svoje penzionerske dane, a služilo ga je na desetine sluga. Navodno je 37 ljudi bilo stalno zaposleno na održavanju imanja, a još 60 radnika je povremeno dolazilo da uređuje vrt.
Na zidovima su bile skupe tapiserije, draperije su bile od svile, podove soba prekrivali su persijski tepisi, a čaj se pio iz kineskog porculana. U kući je bilo Rembrantovih djela, ali i Rafaela, El Greka i Donatela. U vilu se ulazilo kroz vrata izlivena od bronze, a navodno su druga vrata bila pozlaćena. Posjetioci bi nakon toga zakoračili u hol od kojeg zastaje dah.
Porodica se uselila 1900. godine i djelovalo je kao da će u ovoj kući odrastati brojne generacije Vajdnerovih, ali je porodicu zadesila tragedija.
Naime, vlasnik ove velelepne vile, bio je i jedan od investitora za izgradnju Titanika. Vajdner je finansirao oko 20 odsto izgradnje čuvenog prekookeanskog broda. Kada je došlo vrijeme da Titanik zaplovi, odrekao se svog mjesta na plovilu jer je već bio previše star. Međutim, njegov sin Džordž, snaja Elenor i unuk Hari, koji su bili u inostranstvu u potrazi za kuvarom koji će raditi u njihovom novom hotelu. Htjeli su "bogovski" da doputuju kući i ukrcali su se na Titanik.
Džordž je na brodu priredio veliku zabavu, kako bi proslavio očevu investiciju, ni ne sluteći da oca više nikad neće vidjeti. Stradao je sa sinom prilikom potonuća, a brodolom je preživjela samo Elenor.
Tri godine kasnije, preminuo je i Piter Vajdner u 80. godini. Vilu je naslijedio sin Josif, koji je kao i otac, obožavao umjetnost, pa je nakon očeve smrti donio odluku da pojedine dijelove vile otvori za javnost, kako bi ljudi mogli da se dive neprocjenjivim umjetničkim djelima koje su čuvali u kući.
Ta kolekcija se nekada u svijetu smatrala najvažnijom privatnom kolekcijom evropskih remek-djela. Oko 2000 umjetničkih djela Josif je 1940. poklonio Nacionalnoj likovnoj galeriji u Vašingtonu. Procjenjuje se da su slike i skulpture koje je poklonio tada vrijedile oko 20 miliona dolara.
Tri godine kasnije Josif je preminuo, a niko od njegovih nasljednika nije želio da preuzme brigu o vili.
Zdanje je brzo krenulo da propada. Pet godina o imanju niko brinuo nije, a onda ju je jedan investitor kupio za samo 130.000 dolara 1948. Četiri godine kasnije, zdanje je prodato evangelističkoj zajednici za 192.000 dolara.
Zdanje je dodatno devastirano, a zemlja prodavana i cjepkana, pa je zdanje sa gotovo 500ha spalo na svega 33.
U vili je bila vjerska škola, a zdanje je zatvoreno 1992. zbog finansijskih poteškoća. Do zatvaranja iz vile je "nestalo" mnogo komada namještaja i jedinstvenih ukrasa, a i priča se da je oronule prostorije stavljane van upotrebe, umjesto da budu sanirane i renovirane.
Vila je navodno danas u vlasništvu prve Korejske crkve u Njujorku, a kupili su je 1996. Prema nezvaničnim izvorima, crkva je kuću kupila za 0 (nula) dolara.
"Prava je šteta da je ovo, nekad najpoželjnije imanje, palo u takav očaj", rekao je Hari Čeri, agent u jednoj čuvenoj američkoj agenciji za nekretnine.
