BEOGRAD - Na vrhu Kajmakčalana, na 2.521 metara iznad mora, danas, 30. septembra, je u okviru obilježavanja 110 godine od čuvene Kajmakčalanske bitke i 108 godina od proboja Solunskog fronta razvijena i zastava Republike Srpske.
Prethodno su osveštana zvona na Crkvi Svetog Petra i služen parastos srpskim junacima.
Ko je položio vijence na Kajmakčalanu?
U ime Skupštine Srbije vijence je u spomen-kapelu i na spomen-kosturnicu koju je 1929. godine podigao kralj Aleksandar Prvi Karađorđević u znak sjećanja na poginule, položio predsjednik Parlamentarnog foruma Srbije i Republike Srpske Dušan Marić, a u ime Vlade Srbije ministar Milica Đurđević Stamenkovski, prenosi Srna.
Svečanosti su prisustvovali, između ostalih, ministar u Vladi Sjeverne Makedonije Ivan Stoilković, ambasador Srbije u Grčkoj Nikola Nedeljković, predstavnici Ambasade Srbije u Skoplju, pripadnici Vojske Srbije, sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve i članovi brojnih patriotskih udruženja iz Srbije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore.
Zašto je bitka na Kajmakčalanu bila toliko značajna?
Bitka na Kajmakčalanu, jedna je od najznačajnijih operacija na Solunskom frontu u Prvom svjetskom ratu, vođena je od 12. do 30. septembra 1916. godine.
Ova epska vojnička ofanziva predstavljala je prvu veliku pobjedu srpske vojske nakon teškog povlačenja preko Albanije i uspješnog oporavka na ostrvu Krf.
Žestoki oružani sukobi odvijali su se na surovom planinskom masivu Nidže, na ekstremnim nadmorskim visinama koje premašuju 2.500 metara.
Srpske snage borile su se protiv dobro utvrđenih bugarskih i njemačkih jedinica, koje su taj utvrđeni položaj nazivale Borisov grad i smatrale ga potpuno neosvojivim za neprijateljske napade.
Zbog ogromnog istorijskog značaja i činjenice da su borci tu prvi put kročili na okupirano tlo domovine, planinski vrh je nazvan "Kapija slobode".
Koliku cijenu je srpska vojska platila za pobjedu?
Glavni teret višesedmičnih borbi i juriša prsa u prsa ponijela je herojska Drinska divizija, ojačana dijelovima Dunavske divizije i dobrovoljcima pod komandom vojvode Vuka.
Ovo strateško zauzimanje kote plaćeno je izuzetno visokom cijenom, pošto je iz stroja izbačeno više od 30.000 srpskih vojnika, uz 4.643 poginula borca.
Uspješan proboj osigurao je napredovanje savezničkih snaga i omogućio oslobođenje Bitolja u novembru 1916. godine.
U čast stradalih junaka, kralj Aleksandar Karađorđević podigao je na samom vrhu spomen-kapelu, u kojoj je pohranjeno i srce velikog prijatelja srpskog naroda, doktora Arčibalda Rajsa.