Sjedinjene Američke Države su 11. novembra 1921. godine na Nacionalnom groblju Arlington svečano odale počast neidentifikovanom vojniku poginulom u Prvom svjetskom ratu. Grob neznanog vojnika postao je simbol svih onih koji su izgubili život u ratu, a čija imena i sudbine nikada nisu utvrđeni.
Nastanak ovog spomenika označio je promjenu u načinu na koji su države čuvale sjećanje na ratne žrtve.
Prije Prvog svjetskog rata poginuli vojnici često su sahranjivani u masovnim grobnicama, uz malo napora da njihova tijela budu identifikovana ili vraćena u domovinu. Spomenici su uglavnom podizani u čast velikih pobjeda i visokih državnih i vojnih zvaničnika.
Međutim, stravičan bilans svjetskog sukoba, u kojem je, prema procjenama, poginulo između 8,5 i 10 miliona pripadnika oružanih snaga, podstakao je zahtjeve da svi vojnici dobiju dostojanstven i trajan pomen.
"U Prvom svjetskom ratu vojska više nije bila na marginama društva. Njene redove popunile su mase dobrovoljaca", kaže Piter Frensis, šef kabineta Komisije Komonvelta za ratne grobove.
U takvim okolnostima nastala su spomen-obilježja neznanim vojnicima u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.
Kako je nastala britanska Grobnica neznanog ratnika?
Britanska vlada je tokom Prvog svjetskog rata zabranila vraćanje posmrtnih ostataka poginulih vojnika u domovinu.
"Samo najbogatiji mogli bi sebi da priušte prenošenje posmrtnih ostataka, a to ne bi bilo pravedno", objašnjava Frensis.
Kako većina porodica nije mogla da putuje u inostranstvo i posjećuje grobove najmilijih, mnogi su podizali sopstvena spomen-obilježja.
Ideja koja će dovesti do nastanka Grobnice neznanog ratnika potekla je od sveštenika Dejvida Rejltona, vojnog kapelana u Prvom svjetskom ratu. Za spasavanje trojice vojnika pod snažnom vatrom tokom Bitke na Somi 1916. godine odlikovan je Vojnim krstom.
Iste godine ugledao je grob nepoznatog britanskog vojnika.
"To mu je dalo ideju, naročito zbog politike zabrane vraćanja posmrtnih ostataka", kaže Frensis.
Nakon završetka rata 1918. godine, privremeno spomen-obilježje u londonskoj ulici Vajthol privuklo je toliko pažnje da je premijer Dejvid Lojd Džordž naložio podizanje trajnog spomenika, čije je otkrivanje zakazano za 11. novembar 1920. godine.
To je ponovo podstaklo Rejltonovu zamisao. Predložio je da nepoznati vojnik bude sahranjen u Vestminsterskoj opatiji.
"Želio je da ga sahrani među kraljevima kako bi tome dao dodatni značaj", objašnjava Frensis.
Kako je izabran vojnik sahranjen u Vestminsterskoj opatiji?
Kralj Džordž Peti odobrio je prijedlog u oktobru 1920. godine. Brigadni general L. Dž. Vajat potom je izabrao jednog vojnika među četiri neidentifikovana tijela dopremljena sa područja bitaka na Zapadnom frontu: kod rijeke Ene, Arasa, Some i Ipra.
Posmrtni ostaci Neznanog ratnika položeni su u kovčeg napravljen od drveta iz palate Hempton Kort, dok je na kovčeg postavljen mač iz 16. vijeka iz zbirke londonskog Tauera, navodi Frensis.
Vojnici, udovice i majke koje su izgubile najmilije okupili su se rano 11. novembra 1920. godine kako bi vidjeli kovčeg tokom njegovog prevoženja.
"Krov željezničkog vagona bio je obojen u bijelo kako bi ga ljudi lakše prepoznali. Svaki peron između Dovera i Londona bio je pun ljudi koji su željeli makar da ugledaju kovčeg", kaže Frensis.
Tokom narednih nekoliko dana pored kovčega prošlo je više od milion ljudi.
Neznani ratnik postao je simbol zajedničkog gubitka.
"Ljudi su počeli da dolaze iz Škotske i iz svih krajeva zemlje jer su pomišljali da bi to mogao biti njihov sin, suprug ili otac", objašnjava Frensis.
Kako je Francuska odala počast svom neznanom vojniku?
U Francuskoj je Poslanički dom podržao prijedlog da neznani vojnik bude sahranjen ispod Trijumfalne kapije u Parizu.
Za pokretanje ove ideje zaslužnim se smatra Fransis Simon, predsjednik udruženja koje njeguje sjećanje na poginule, "Le Souvenir Français".
Posmrtni ostaci osmorice neidentifikovanih francuskih vojnika dopremljeni su u tvrđavu u Verdenu. Među njima je kaplar Ogist Ten izabrao jednog, čiji su ostaci potom prevezeni u Pariz.
"Britanci i Francuzi odali su počast svojim neznanim vojnicima 11. novembra 1920. godine, praktično istovremeno", kaže Filip Bigler, autor knjige o vijeku istorije američkog Groba neznanog vojnika, od 1921. do 2021. godine.
Ipak, francuska grobnica tada još nije bila spremna za sahranu.
"Posmrtni ostaci morali su da budu privremeno smješteni nekoliko mjeseci", objašnjava Bigler.
Neznani vojnik konačno je sahranjen ispod Trijumfalne kapije 28. januara 1921. godine. Vječna vatra na njegovom grobu upaljena je 11. novembra 1923. godine.
Kako je nastao američki Grob neznanog vojnika?
Godinu nakon svečanosti u Britaniji i Francuskoj, Sjedinjene Američke Države odale su počast svom neznanom vojniku 11. novembra 1921. godine.
"Do kraja rata bilo je oko 4.500 američkih vojnika čija sudbina nije bila razjašnjena", kaže Stiven Traut, istraživač kulture sjećanja na rat.
Prijedlog je Kongresu podnio kongresmen iz Njujorka Hamilton Fiš. Prema Trautovim riječima, prvobitno je zamislio da posmrtni ostaci budu položeni u rotondi zgrade Kapitola.
Američki narednik Edvard Janger je 24. oktobra 1921. godine izabrao Neznanog vojnika među četvoricom neidentifikovanih poginulih sa područja bitaka kod Ene i Marne, na Somi, kod Meze i Argona i kod Sen Mijela.
"Jangeru su stavili povez preko očiju, pustili ga da hoda oko kovčega, a zatim da na jedan položi buket", navodi Traut.
Kovčeg je preko Atlantika prevezen američkim ratnim brodom "Olimpija", koji je pratila flotila plovila.
Nakon pristajanja u mornaričkom brodogradilištu u Vašingtonu, ljudi su ispunili željezničke perone duž puta kojim je kovčeg prevožen do Kapitola.
Na kraju je odlučeno da vojnik bude sahranjen na Nacionalnom groblju Arlington u Virdžiniji. Hiljade ljudi prisustvovale su prolasku pogrebne povorke od Kapitola do groblja, a kovčeg su nosili neki od najodlikovanijih američkih vojnika iz Prvog svjetskog rata.
"Grob neznanog vojnika postao je, praktično, nacionalni američki spomenik Prvom svjetskom ratu", kaže Traut.
Ko je naknadno sahranjen u Arlingtonu?
Posmrtni ostaci neznanih vojnika iz Drugog svjetskog i Korejskog rata sahranjeni su u Arlingtonu 30. maja 1958. godine.
Godine 1984. tamo su položeni i ostaci neidentifikovanog pripadnika američkih snaga iz Vijetnamskog rata.
Međutim, napredak u DNK analizama omogućio je da 1998. godine bude utvrđen njegov identitet. Riječ je bila o Majklu Blasiju, poručniku američkog ratnog vazduhoplovstva.
Na zahtjev porodice, njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani i ponovo sahranjeni na Nacionalnom groblju Džeferson Baraks u Sent Luisu.
Kripta namijenjena neznanom vojniku iz Vijetnamskog rata kasnije je prenamijenjena u mjesto odavanja počasti svim američkim pripadnicima oružanih snaga koji se vode kao nestali u tom sukobu.
Zašto američki grob ima neprekidnu stražu?
Za razliku od spomen-obilježja u Francuskoj i Britaniji, američki Grob neznanog vojnika od 1937. godine čuva straža 24 sata dnevno, svakog dana u godini.
Odluka o neprekidnom čuvanju donesena je nakon što su pojedini posjetioci počeli da prave izlete uz hranu, sjede na grobnici i fotografišu se pored nje.
Stalna straža postala je izraz posebnog poštovanja prema neidentifikovanim poginulim vojnicima.
"To je zaista izuzetno, jer na takav način ne odajemo počast čak ni svojim predsjednicima", zaključuje Traut.