Hamurabijev zakonik predstavlja jedan od najranijih i najpotpunijih sačuvanih pisanih pravnih kodeksa u istoriji, a proglasio ga je vavilonski kralj Hamurabi, koji je vladao od 1792. do 1750. godine prije nove ere.
Zakonik je sadržavao 282 pravila kojima su uređivani trgovina, porodični odnosi, ugovori, rad različitih profesija i državna uprava, uz precizno propisane novčane kazne i druge sankcije za kršenje zakona.
Hamurabi proširio Vavilonsko carstvo
Hamurabi je bio šesti kralj vavilonske dinastije koja je vladala centralnom Mesopotamijom, na području današnjeg Iraka, a njegova porodica poticala je od Amorita, polunomadskog naroda iz zapadne Sirije.
Tokom 30. godine svoje vladavine započeo je veliko teritorijalno širenje duž dolina Tigra i Eufrata, porazivši kraljevstva Asirije, Larse, Ešnune i Marija, čime je praktično čitavu Mesopotamiju stavio pod svoju kontrolu.
Vojne i političke uspjehe pratio je velikim infrastrukturnim projektima, uključujući izgradnju sistema za navodnjavanje, utvrđenja i hramova posvećenih Marduku, zaštitniku Vavilona.
Glinene pločice pronađene na drugim drevnim lokalitetima pružile su istraživačima i određeni uvid u Hamurabijevu ličnost, a u jednom sačuvanom pismu žalio se zbog zahtjeva da obezbijedi svečanu odjeću ambasadorima iz Marija, pitajući: "Zamišljate li da možete upravljati mojom palatom kada je riječ o svečanoj odjeći?"
Zakonik uklesan u četiri tone kamena
Hamurabijev zakonik uklesan je u veliku stelu napravljenu od jednog komada diorita teškog oko četiri tone, izuzetno tvrdog materijala koji je bilo veoma teško obrađivati.
Na vrhu spomenika nalazi se reljef koji prikazuje Hamurabija kako prima zakon, simbolično predstavljen mjernim štapom i užetom, od Šamaša, vavilonskog boga pravde, dok je ostatak stele prekriven tekstom ispisanim klinastim pismom.
Još pročitajte:
Tekst je sastavljen pred kraj Hamurabijeve vladavine i više predstavlja zbirku pravnih presedana nego skup opštih pravnih principa.
Zakonik sadrži neke od najranijih poznatih primjera načela "lex talionis", odnosno zakona odmazde, danas najpoznatijeg kroz princip "oko za oko".
Kazne bile izuzetno surove
Mnoge propisane kazne bile su drastične i uključivale su odsijecanje jezika ili ruku, kao i odstranjivanje drugih dijelova tijela, ali History navodi da zakonik istovremeno predstavlja jedan od ranih primjera načela prema kojem se optuženi smatra nevinim dok se njegova krivica ne dokaže.
Svih 282 propisa napisana su po principu "ako - onda", pa je, na primjer, čovjek koji bi ukrao vola morao da nadoknadi vrijednost ukradene životinje tridesetostruko.
Zakoni su obuhvatali područja od porodičnog prava i poslovnih ugovora do državne administracije, ali pravda nije bila jednaka za sve, jer su se propisi i kazne razlikovali u zavisnosti od društvenog položaja.
Vavilonsko društvo bilo je podijeljeno na tri osnovne klase - imućne slobodne ljude, oslobođenike i robove - a status žrtve i počinioca direktno je uticao na visinu naknade ili težinu kazne.
Ljekari strogo odgovarali za greške
Razlike su bile posebno vidljive u medicini: ljekar je za liječenje teške povrede pripadnika višeg sloja mogao da dobije deset srebrnih šekela, za oslobođenika pet, a za roba znatno manje.
Još pročitajte:
Slična hijerarhija primjenjivana je i kada bi liječenje završilo katastrofalno - ljekaru koji bi izazvao smrt bogatog pacijenta mogle su biti odsječene ruke, dok je u slučaju smrti roba bila predviđena finansijska nadoknada.
Stela pronađena hiljadama godina kasnije
Hamurabijeva stela nestala je iz Vavilona nakon što je odnesena kao ratni plijen, najvjerovatnije u 12. vijeku prije nove ere, kada ju je elamski kralj Šutruk-Nahunte prenio u svoju prijestonicu Suzu.
Francuski rudarski inženjer i arheolog Žak de Morgan predvodio je 1901. godine ekspediciju u Persiji tokom koje je spomenik pronađen razbijen u tri dijela, više od 400 kilometara od nekadašnjeg središta Hamurabijevog kraljevstva.
Stela je potom prebačena u Luvr u Parizu, a već naredne godine tekst je preveden i privukao je ogromnu pažnju kao tada najstariji poznati primjer pisanog pravnog kodeksa, sa pojedinim upečatljivim sličnostima sa zakonima iz hebrejskog Starog zavjeta.
Kasnija arheološka otkrića pokazala su da su sumerski zakonici Lipit-Ištara i Ur-Namua zapravo nekoliko vijekova stariji, ali je Hamurabi zadržao status jednog od najpoznatijih zakonodavaca antičkog svijeta.
Njegov lik nalazi se i među istorijskim zakonodavcima prikazanim u zgradi Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, dok se njegova pravna zaostavština često povezuje sa idejom da zakon treba da ograniči samovolju moćnih.
Na samom spomeniku Hamurabijeva misija predstavljena je kao nastojanje da spriječi snažne da tlače slabe i da obezbijedi pravdu udovicama i siročadi.