Istraživači iz Švajcarske predstavili su robotsku šaku koja samostalno hoda na prstima, ustaje nakon prevrtanja i pomjera predmete. Neobičan robot može da koristi i računarsku tastaturu, a izgledom podsjeća na Stvar, samostalnu šaku iz "Porodice Adams".
Projekat je razvijen u Laboratoriji za meku robotiku univerziteta ETH u Cirihu. Tim je objavio snimke demonstracija i naučni rad u preliminarnoj verziji, prije završene recenzije.
Zašto je teško naučiti robotsku šaku da hoda?
Amirhosein Kazemipur, doktorand u laboratoriji, objašnjava da je samostalno kretanje šake zahtjevnije nego što na prvi pogled izgleda.
"Naučiti robotsku šaku da hoda zapravo je prilično izazovno. Prsti nisu svi isti, pa mora naučiti kako da ih koordinira i pritom ostane u ravnoteži", rekao je u videosnimku koji je objavio univerzitet.
Prsti istovremeno služe za kretanje, oslanjanje i rad s predmetima. Kada se jedan podigne radi koraka ili pritiskanja tastera, ostali moraju nastaviti da nose težinu šake. Upravo je usklađivanje tih zadataka u središtu projekta.
Kako je robot naučio da se kreće?
Tim je koristio mašinsko učenje, umjesto da unaprijed programira svaki pojedinačni pokret.
Šaka je prvo vježbala u računarskoj simulaciji, u kojoj je učila koje joj kretnje pomažu da ostvari zadatak i održi ravnotežu. Naučeno ponašanje potom je primijenjeno na fizičkom robotu.
Kazemipur naglašava da cilj istraživanja prevazilazi neobičnu demonstraciju hodanja.
"Veće pitanje nije: 'Kako možemo napraviti šaku koja hoda?', nego: 'Kako možemo učiniti robote prilagodljivijim, tako da pronađu nove načine korištenja vlastitog tijela i interakcije sa svijetom?'", objasnio je.
Šta sve robotska šaka može da radi?
Na objavljenim snimcima vidi se kako se šaka kreće po različitim površinama, uspravlja nakon prevrtanja, gura predmete i pritiska tastere na tastaturi.
Isti prsti tako obavljaju više funkcija, bez potrebe da robot za svaku dobije poseban mehanizam.
Istraživanje pokazuje kako antropomorfna robotska šaka može učiti kretanje i manipulaciju predmetima, zadržavajući postojeću konstrukciju prstiju.
Gdje bi ovakva tehnologija mogla biti korisna?
Robert Kacšman, profesor na ETH-u, smatra da iza pomalo jezivog izgleda stoji važna ideja o robotima različitih veličina i namjena.
"Možda izgleda pomalo jezivo, ali mislim da iz ovoga možemo izvući prilično važnu pouku. Možemo imati robote napravljene za različite svrhe", rekao je.
"Veliki robot može ući u jedan prostor, dok mala šaka može ući u potpuno drugačiji, možda mnogo skučeniji prostor pogođen katastrofom."
Takva mogućnost mogla bi biti korisna tamo gdje veći roboti ne mogu prići. Ipak, prikazane sposobnosti predstavljaju istraživačke demonstracije, a ne potvrdu da je šaka već spremna za rad u stvarnim spasilačkim operacijama.
