Veliki čovjekoliki majmuni smiju se slično kao moderni ljudi možda već punih 15 miliona godina. To je zaključak studije naučnika sa Univerziteta u Voriku.
Ukratko:
- Smijeh ljudi i velikih čovjekolikih majmuna ima isti ritmički obrazac.
- Naučnici vjeruju da je taj obrazac star oko 15 miliona godina.
- Otkriće bi moglo pomoći u objašnjenju nastanka ljudskog govora.
Ovo saznanje nudi neočekivane tragove o tome kako se razvio ljudski govor, piše EurekAlert!
Svi živi veliki čovjekoliki majmuni - šimpanze, bonoboi, gorile i orangutani – smiju se.
Ali do sada je bilo nejasno kako se naš smijeh mijenjao tokom miliona godina evolucije i kako bi mogao biti povezan sa razvojem govora kod ljudi.
Pročitajte još:
Pauk majmuni razmjenjuju informacije o tome gdje se nalazi hrana
U novoj studiji objavljenoj u žurnalu Communications Biology, istraživači sa Vorika analizirali su snimke smijeha četiri orangutana, dvije gorile, tri bonoboa, četiri šimpanze i četiri čovjeka.
Kroz 140 sekvenci smijeha, pronašli su isti obrazac: sve vrste proizvode smijeh sa ravnomjerno raspoređenim ritmičkim intervalima između uzastopnih zvukova.
Istraživači sugerišu da je ova osnovna ritmička struktura već bila prisutna kod zajedničkog pretka prije 15 miliona godina i da je ostala izuzetno očuvana, budući da svi živi veliki čovjekoliki majmuni i dalje pokazuju isti osnovni obrazac.
"Kako su ljudi razvili izuzetnu sposobnost govora? Govor ne ostavlja fosile, a složeni jezik postoji samo kod naše vrste. Ali pronašli smo trag star 15 miliona godina na neočekivanom mjestu: u našem smijehu. Za razliku od govora, smijeh dijele svi živi veliki čovjekoliki majmuni. Poređenjem načina na koji se različite vrste smiju, vidimo da je osnovna ritmička struktura ostala nepromijenjena od našeg posljednjeg zajedničkog pretka. To je izvanredno", rekla je dr Kjara de Gregorio, istraživačica sa Odjeljenja za psihologiju Univerziteta u Voriku.
Istraživači su otkrili da je, dok je osnovni ritam ostao konstantan, ljudski smijeh postao brži, raznolikiji i dobio sofisticiranu kontrolu zavisnu od konteksta.
Među velikim čovjekolikim majmunima, jedino ljudi imaju sposobnost da kontrolišu kada i kako se smiju u zavisnosti od situacije: nekontrolisani smijeh pri golicanju oštro se razlikuje od učtivog smijeha na sastanku, nervoznog smijeha nakon greške ili zaraznog smijeha koji se širi kroz grupu prijatelja.
To je isti osnovni ritam, ali oblikovan svjesnom kontrolom radi prenošenja različitih emocija i namjera, prenosi Telegraf.
Nalazi ove studije ukazuju na to da su tokom evolucije velikih čovjekolikih majmuna naši preci postepeno razvijali veću kontrolu nad vremenskim rasporedom svojih vokalizacija, uključujući smijeh. Sofisticirana vokalna kontrola je fundamentalni gradivni blok govora.