Zašto je neko izrazito društven, drugi povučen, treći savjesno planira svaki korak, dok četvrti mnogo intenzivnije reaguje na stres?
Na formiranje ličnosti utiče veliki broj faktora, od životnih iskustava i okruženja do načina na koji odrastamo, ali veliko novo istraživanje pokazuje da dio odgovora možemo potražiti i u DNK.
U studiji objavljenoj u časopisu "Nature", najvećoj te vrste do sada, naučnici su identifikovali 1.260 genetskih varijanti povezanih s takozvanih "velikih pet" osobina ličnosti.
Ipak, rezultat ne znači da postoji jedan "gen za karakter", niti da bi analiza DNK mogla pouzdano da kaže kakva je neko osoba.
Šta su "velikih pet" osobina ličnosti?
Jedan od najpoznatijih modela u savremenoj psihologiji opisuje ličnost kroz pet širokih dimenzija.
To su ekstraverzija, prijatnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost prema iskustvima.
Ekstraverzija obuhvata osobine poput društvenosti, asertivnosti i energije, prijatnost saosjećanje, povjerenje i odnos prema drugima, dok savjesnost uključuje organizovanost, odgovornost i istrajnost.
Neuroticizam se odnosi na sklonost negativnim emocijama, zabrinutosti i emocionalnoj nestabilnosti, dok otvorenost prema iskustvima obuhvata radoznalost, maštu i spremnost za istraživanje novih ideja i iskustava.
Više od milion ljudi u najvećem istraživanju do sada
Naučnici su analizirali podatke iz 46 različitih grupa, a u zavisnosti od osobine koju su proučavali, istraživanje je obuhvatilo od oko 611.000 do više od 1,1 milion ljudi.
Otkriveno je 1.260 vodećih genetskih varijanti povezanih s osobinama ličnosti, od kojih čak 824 ranije nisu bile povezivane s konkretnom osobinom koju su istraživači analizirali.
Najviše genetskih signala pronađeno je za neuroticizam - 706. Za ekstraverziju ih je bilo 258, za savjesnost 131, otvorenost 126, a prijatnost 39.
DNK ipak ne može da "pročita" karakter
Iako broj od 1.260 varijanti zvuči veliko, njihov pojedinačni uticaj je mali, prenosi RTS.
Istraživači procjenjuju da uobičajene genetske varijante objašnjavaju približno 4,8 do 9,3 odsto razlika u izmjerenim osobinama ličnosti, odnosno nešto više kada se uzme u obzir pouzdanost instrumenata kojima se ličnost mjeri.
Drugim riječima, ne postoji jednostavan genetski test koji bi mogao da kaže da li će neko biti otvoren, društven, odgovoran ili sklon zabrinutosti.
Geni daju samo dio priče. Okruženje, životna iskustva i brojni drugi faktori ostaju veoma važni za razvoj ličnosti.
Veze sa zdravljem, poslom i životnim izborima
Istraživanje je zanimljivo i zato što su naučnici ispitivali kako su genetske predispozicije povezane s različitim životnim ishodima.
Pronađene su veze između osobina ličnosti i faktora kao što su zdravlje, izbor zanimanja, prihodi, promjena poslova i mjesto stanovanja.
Na primjer, genetske varijante povezane s većom otvorenošću prema iskustvima bile su povezane i s većom vjerovatnoćom života u gradovima tokom srednjih godina, dok su varijante povezane s neuroticizmom pokazivale vezu s većom količinom vremena provedenog u bolnici.
Istraživači su pronašli i genetske korelacije između pojedinih osobina ličnosti i određenih psihijatrijskih stanja.
Međutim, takva povezanost ne znači da određena osobina ličnosti izaziva bolest niti da će osoba s tom osobinom razviti neki poremećaj.
Neuroticizam pokazao najviše veza
Genetska predispozicija ka neuroticizmu bila je povezana s većim rizikom od niza analiziranih poremećaja, posebno anksioznosti, depresije i anoreksije.
Savjesnost je bila povezana s manjim rizikom od nekih neurorazvojnih poremećaja, ali i većim rizikom od kompulzivnih poremećaja poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Ekstraverzija je, s druge strane, pokazala vezu s manjim rizikom od nekih internalizovanih poremećaja, ali većim rizikom od određenih neurorazvojnih poremećaja.
Sve te nalaze treba posmatrati kao statističke veze na nivou velikih grupa, a ne kao predviđanje za pojedinca.
Naučnici preispitali i staru pretpostavku
Studija je donijela još jedno zanimljivo otkriće.
Ranije teorije često su povezivale ekstraverziju i otvorenost s dopaminom, a neuroticizam, savjesnost i prijatnost sa serotoninom.
Nova genetska analiza nije pronašla snažnu podršku tako jednostavnoj podjeli.
To dodatno pokazuje koliko je biologija ličnosti složena i koliko smo daleko od ideje da jednu osobinu možemo povezati s jednim genom ili jednim neurotransmiterom.
Možda je zato i najzanimljiviji zaključak ovog velikog istraživanja prilično jednostavan - dio onoga što jesmo zaista nosimo u DNK, ali geni ni približno ne određuju cijelu priču.