Geolozi su otkrili da bi se afrički kontinent mogao podijeliti ranije nego što se do sada mislilo. Aktivna tektonska zona rasjeda dostigla je "kritični prag", a nastavak procesa u dalekoj budućnosti mogao bi dovesti do stvaranja novog okeana.
Ipak, "uskoro" je relativan pojam. Za ovaj proces i dalje će biti potrebno nekoliko miliona godina, što je, međutim, veoma kratak period na geološkoj vremenskoj skali, prenosi portal „Science Alert“.
"Otkrili smo da je proces razdvajanja u ovoj zoni uznapredovao više i da je Zemljina kora tanja nego što je iko ranije smatrao", kaže Kristijan Rovan, geonaučnik sa Univerziteta Kolumbija.
Kako navodi, Istočna Afrika je u procesu razdvajanja odmakla dalje nego što se ranije mislilo.
Otkriće važno i za istoriju čovjeka
Jedna od najzanimljivijih stvari u vezi sa ovim otkrićem jesu moguće posljedice za razumijevanje ljudske evolucije. Turkana zona rasjeda u Keniji bogata je fosilima ranih hominina, zbog čega se smatra jednom od ključnih lokacija za proučavanje evolucije čovjeka.
Međutim, novo otkriće ukazuje na mogućnost da taj region nije nužno bio značajniji za naše pretke od drugih područja u Africi, već da su upravo geološki procesi stvorili veoma povoljne uslove za očuvanje fosila.
Današnji raspored kontinenata na Zemlji djeluje kao nešto stalno i nepromjenljivo, ali oni se neprestano pomjeraju, iako izuzetno sporo.
Prije više od 200 miliona godina kontinenti su bili povezani u superkontinent, dok se predviđa da bi se u dalekoj budućnosti ponovo mogli spojiti.
Tamo gdje se tektonske ploče sudaraju mogu nastajati planinski lanci, dok se na mjestima gdje se ploče udaljavaju jedna od druge mogu formirati novi okeanski baseni.
Afrička ploča dijeli se na dva dijela
Veliki istočnoafrički rasjed jedan je od primjera ovog procesa. Afrička tektonska ploča dijeli se na dvije cjeline – Nubijsku ploču na zapadu, koja obuhvata najveći dio kontinenta, i Somalijsku ploču na istoku.
Za potrebe nove studije naučnici su se usredsredili na određeni dio ovog sistema – Turkana rasjed, koji se prostire stotinama kilometara kroz Keniju i Etiopiju.
Tim je analizirao ranije obavljena seizmička mjerenja u tom regionu i izračunao debljinu Zemljine kore.
Rezultati su pokazali da je ona znatno tanja nego što se očekivalo. U samom središtu rasjeda debela je svega oko 13 kilometara. Poređenja radi, Zemljina kora duž ivica ovog područja deblja je od 35 kilometara.
Kada kora u zoni rasjeda postane tanja od približno 15 kilometara, ulazi u fazu koja se naziva „sužavanje“. Nakon dostizanja ove tačke proces kontinentalnog razdvajanja značajno napreduje.
Kako će nastati novi okean?
Za nekoliko miliona godina ovaj proces mogao bi da pređe u sljedeću fazu – okeanizaciju. Kao što naziv sugeriše, riječ je o procesu tokom kojeg se formira nova okeanska kora.
Kontinentalna kora postepeno se rasteže i stanjuje, a magma iz unutrašnjosti Zemlje može da izbija i hlađenjem formira novu koru. Vremenom bi tako mogao nastati novi okeanski basen, u koji bi prodirala voda iz okolnih mora i okeana.
Slični procesi već se odvijaju u Afarskoj depresiji, koja se nalazi u sjeveroistočnoj Africi, u blizini Crvenog mora.
Kakve veze sve ovo ima sa fosilima naših predaka?
Istraživači procjenjuju da je Turkana rasjed ušao u sadašnju fazu sužavanja prije oko četiri miliona godina, nakon dužeg perioda vulkanske aktivnosti.
Zanimljivo je da se ovaj period približno poklapa sa starošću nekih od važnih fosila hominina i drugih nalaza pronađenih na tom području.
Naučnici smatraju da to možda nije slučajnost. Kako se kora mijenjala, stvarali su se uslovi za intenzivnije taloženje sedimenata, što je moglo omogućiti bolje očuvanje ostataka organizama koji su tada živjeli na ovom području.
Istraživači navode da vremensko podudaranje tektonskih promjena i pojave debelih slojeva bogatih fosilima ukazuje na mogućnost da je upravo ova geološka faza stvorila važne uslove za njihovo očuvanje.
Prema njihovoj pretpostavci, tektonske promjene mogle su imati značajnu ulogu u stvaranju izuzetno bogatog paleoantropološkog zapisa u području Turkane.
Naučnici ističu da će buduća istraživanja detaljnije ispitati ovu vezu, a istraživanje je objavljeno u časopisu „Nature Communications“,piše Telegraf.