Na Antarktiku led se mijenja - od minimuma ljeti do maksimuma zimi, ali u posljednjih nekoliko godina obim morskog leda se smanjuje ljeti i veći dio ovog morskog leda nije na vidiku. I naučnici su sve više uznemireni da se to možda nikada neće vratiti.
"Antarktik se čini veoma udaljenim, ali tamošnji morski led je toliko važan za sve nas", rekla je za Live Science Ela Gilbert, polarni klimatski naučnik.
Do nedavno, antarktički morski led je fluktuirao između relativno stabilnih ljetnjih minimuma i zimskih maksimuma. Ali, nakon rekordnog minimuma u 2016. godini stvari su počele da se mijenjaju. Ubrzo su uslijedila još dva rekordna minimuma, uključujući najmanji minimum ikada u februaru 2023. godine. Kako je zima počela u martu te godine, naučnici su se nadali da će se ledeni pokrivač vratiti. Ali, ono što se umjesto toga dogodilo ih je zaprepastilo: led na Antarktiku je doživio šest mjeseci rekordno niske vrijednosti. Na vrhuncu zime u julu, kontinentu je nedostajao komad leda veći od Zapadne Evrope.
"Svi smo mislili da je minimum toliko loš koliko će biti. To je bila 2023. godina, a ne 2070. godina", rekao je Arijan Purič, istraživač klime na Antarktiku koji je naveo i da je sada, 2024. godine, obim morskog leda dostigao još jedan skoro rekordno nizak nivo: samo 766.400 kvadratnih milja 20. februara. Na Antarktiku je došlo do duboke "promjene režima" i naučnici se utrkuju da shvate šta će uslijediti.
"Kada pritisnete bilo koji dio klimatskog sistema, on ima talasne efekte koji se osjećaju širom svijeta - ne nužno odmah, ali mnogo godina kasnije", rekla je Gilbert.
Otkucaji srca okeana
Kada ljeto pređe u zimu na Antarktiku, morski led se širi sa svojih minimuma od oko tri miliona kvadratnih milja na sedam miliona kvadratnih milja, pokrivajući četiri odsto Zemljine površine u nepravilnoj, porcelanskoj površini. Većina ovog morskog leda raste zimi tokom višesedmične polarne noći, na područjima otvorene vode na plutajućoj ledenoj polici koja se obavija oko kontinenta. Pod udarom žestokih vjetrova iz unutrašnjosti, rupe u morskoj vodi, ili polinias. Obalni ledeni mozaik služi u različite svrhe. Prvo, ovaj jarak morskog leda zagrijava morsku vodu sa sve nesigurnijeg kopnenog leda na kontinentu, štiteći njegove viseće glečere. Površina morskog leda takođe reflektuje dio sunčeve energije nazad u svemir u procesu poznatom kao albedo efekat.
Plutajuće platforme takođe igraju ključnu ulogu u antarktičkom ekosistemu, obezbjeđujući stanište za stvorenja kao što su pingvini. Morski led takođe pomaže da se pokrene pokretna traka cirkulacije okeana. Zapravo 40 odsto globalnog okeana vodi porijeklo od obale Antarktika, što ga čini vitalnim u regulisanju regionalne klime širom planete.
Gledano na ovaj način, ritmičko širenje i stezanje ledenog pokrivača su poput otkucaja srca, gurajući hranljive materije, kiseonik i toplotu širom svijeta i povlačeći ugljen-dioksid u duboki okean, gdje je otprilike 30 odsto emisije ugljenika zarobljeno stotinama godina.
For the third year in a row Antarctic sea-ice extent has dropped below the summer average of 2-4 million sq km. Could we be seeing a new era of diminished sea-ice cover? What does it mean for global climate, Antarctic ecosystems and humans? https://t.co/IcCzKRTpyE R. Youd pic.twitter.com/koNnCDlH4G
— antarctica.gov.au (@AusAntarctic) March 5, 2024
Van granica
Budućnost Arktika je uvijek bila jednostavna i mračna: postojano smanjenje pokrivenosti ledom za više od 12 odsto svake decenije.
Ipak, na suprotnom kraju planete, izgledalo je da Antarktik nadmašuje šanse. Do 2015. godine, obim leda na Antarktiku nije se samo držao – blago je porastao i, u stvari, dostigao najviši nivo u istoriji u 2014. To znači da kada je nagli pad došao 2016. godine, naučnici nisu bili sigurni da li su posmatranje slučajnog događaja ili zloslutne, fundamentalne promjene.
"Moguće je da se ono što se dogodilo u posljednjih sedam godina samo nastavi", rekao je Martin Sigert, glaciolog koji je vodio istragu morskog leda na Antarktiku koji se smanjuje.
Ključni faktor koji doprinosi brzom topljenju Arktika je proces koji se zove površinska albedo povratna sprega. Kada se morski led topi, on otkriva tamnije vode koje upijaju više sunčevih zraka. Ova opaka inverzija albedo efekta pretvorila je Arktik iz frižidera u radijator, i sada se zagrijava četiri puta brže od ostatka svijeta.
"Ako počnemo da gubimo morski led svake godine i na Antarktiku se desi isti proces kao i na Arktiku, onda će se Antarktik zagrijati ubrzano. To će biti katastrofa za planetu", rekao je Zigert.
Kako se gubitak morskog leda javlja u regionima visokog zagrijavanja okeana, ovo drugo je promijenilo način interakcije atmosfere i okeana da bi se formirao led, pomjerajući antarktički sistem u novo stanje. A sada se Antarktik ponaša drugačije. Prije očiglednog pomjeranja, nije bilo veze između morskog leda pronađenog na ljetnjem minimumu i onog na zimskom maksimumu. Sada u ovom odnosu postoji snažna veza.
Šta možemo da očekujemo
Neposredni uticaji otopljavanja su pred nama. Na primjer, pad iz 2022. izazvao je masovno odumiranje hiljada carskih pingvina na zapadnom Antarktiku, a naučnici očekuju da će od 2023. godine pronaći još više smrtnih slučajeva. Takođe 2022. godine, istočni Antarktik je doživio najveći toplotni talas ikada zabilježen. Predviđa se da će duboke okeanske struje koje okružuju Antarktik, koje su već usporile za 30 odsto od 1990-ih, usporiti za dodatnih 40 odsto do 2050. godine.
Uprkos ubrzanom odgovoru izazvanom povratnim albedo povratnim informacijama, naučnici paze da pad antarktičkog morskog leda ne nazovu nepovratnom prelomnom tačkom, prenosi "Politikin magazin".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.