Kada je Abdus Satar izgradio svoju kuću u selu Mahaštangar na sjeveru Bangladeša, iskoristio je materijal koji je nekada bio korišćen za temelje jednog od najstarijih gradova svijeta.
"Počeo sam da kopam, pronašao sam ove cigle i iskoristio ih za moju novu kuću", rekao je Satar: "Sve tri sobe napravljene su od starih cigala koje sam pronašao na obodu sela."
Mahaštangar se nalazi na mjestu gdje je nekad stajao drevni grad Pundranagar, izgrađen prije 2.500 godina, koji je bio sjedište znanja i privlačio je kaluđere iz Kine i sa Tibeta koji su se obučavali da šire budizam preko južne i istočne Azije.
Najstarije arheološko nalazište u današnjem Bangladešu, ruševine utvrđenog grada privlače turiste ali stručnjaci strahuju da uskoro neće ostati mnogo toga što će oni moći da vide.
Lokalni živalj godinma uzima građevinski materijal sa nalazišta i krade predmete što će, ako ne bude zaustavljeno, dovesti do potpunog uništenja grada koji je odolijevao vjekovima.
U maju, Fond za svjetsko nasljeđe, koji promoviše očuvanje istorijskih arhitektonskih blada širom svijeta, stavio je Mahaštangar među deset najugroženijih mjesta u Aziji.
Nakon što je sud u Bangladešu donio naredbu kojom se zabranjuje ilegalan boravak u gradu, kuće poput Satarove polako se uništavaju, ali arheolozi kažu da je pričinjena šteta nenadoknadiva.
"Seljani su uništili neke dijelove ruševina do te mjere da je sada nemoguće reći šta se nekada tu nalazilo", rekao je AFP-u Šafikul Alam, bivši šef arheološkog biroa.
I pored sudskog rješenja, "destrukcija se nastavlja...seljani kradu antikvitete i cigle iz ruševina i prodaju ih", dodao je on.
Vjeruje se da je grad osnovan u 4. vijeku prije nove ere, a da je postao poznat tokom vladavine dinastije Maurjan koja je vladala indijskim podkontinentom sve do 185. prije nove ere.
Zlatni period grada bio je od 4. do 7. vijeka, kada je kao dio kraljevina Gupta i Pala bio jedan od najvećih gradova svijeta i beliki centar budizma. Utvrđeni grad korišćen je sve do kraja 18. vijeka, ali je njegov uticaj izblijedio i ubrzo je napušten. Grad je obrastao u gusto rastinje, a 1879. godine ponovo ga je otkrio britanski arheolog Aleksandar Kaningem.
Šef arheološkog tima Sadekuzaman rekao je da je rad na terenu počeo prije 50 godina i priznao da su rani znaci propadanja grada ignorisani.
I dok je unutar zidina samog grada izgrađeno oko 500 kuća - većina od pokradenog materijala - mnoga sela iznikla su u okolini, na oblastima koje su od velikog značaja za arheologe.
"Te kuće su sagrađene prije nego što su zvaničnici postigli konsenzus o konzervaciji", rekao je Sadekuzaman. "Prekasno smo se probudili. Da smo ranije reagovali mogli smo da spasemo mnoge vrijedne predmete."
Savremeni stanovnici Mahaštangara, poput Satara, vjeruju da se prema njima odnose nefer i kažu da nisu nelegalno zauzeli zemlju.
"Moje troje djece je rođeno ovdje", rekao je Satar dok su buldožeri rušili njegov dom: "Ako smo se nelegalno naselili, zbog čega su nam uopšte dozvolili da podignemo kuću."
Satar tvrdi da je njegov otac kupio zemlju od farmera i dodaje da je haranje nalazišta oduvijek bio prihvatljiv način da se zaradi novac.
"Stotine kuća izgrađene su od ovih starih cigala. Nismo ih ukrali. One su svuda oko nas. Svi to rade. Niko nam nije rekao da ne smijemo", kaže on. "Porodice su uzimale stvari poput kreveta, kamenih blokova, novčića koji su se pojavljivali na površini poslije velikih kiša. To je nepresušan izvor materijala", dodao je on.