LONDON - Užasna skandinavska neman Kraken, morsko čudovište Skila iz grčke mitologije i stravični stvor koji je napao podmornicu Nautilus u romanu "Dvadeset hiljada milja pod morem" Žila Verna, pripadaju jednoj istoj vrsti, tvrde naučnici koji su analizirali DNK četrdesetak džinovskih lignji širom svijeta.
Nezaobilazna neman morskih legendi i mitova od najstarijih vremena i neiscrpni izvor inspiracija brojnih filmadžija, džinovska lignja (architeuthis) prvi put je proučavana u svom prirodnom staništu tek 2004, a prošle godine se pojavio njen prvi video snimak, ističe se u studiji koja je juče objavljena u Analima britanskog Kraljevskog društva.
Osim ponekih rijetkih primjeraka izvučenih u mrežama ribarskih brodova, ovaj neuhvatljivi kolos velikih dubina, koji živi na više od 500 metara dubine, bio je dotad uglavnom poznat naučnicima na osnovu ostataka pronađenih u stomaku kitova i uginulih jedinki koje su plutale morem ili su bile izbačene na obalu.
Uprkos fascinaciji koju izaziva, još uvijek se jako malo zna o ovom najvećem beskičmenjaku na Zemlji. Njegovo životni vijek, kao i način života, predstavljaju nepoznanicu za naučnike.
"Mada se može čuti da pojedini primjerci dostižu dužinu i do 50 metara, realističnije procjene ukazuju da su ženke duge oko 18 metara, a mužjaci nešto manji", navode naučnici koji se žale da fikcija često zamagljuje prave činjenice.
Jedna stvar je ipak sigurna: osim u polarnim predjelima, džinovske lignje se mogu naći u vodama širom svijeta, od Floride do Japana.
Vjerovatno je riječ o opasnom predatoru, koji lovi ribu, ali i druge, manje lignje, uključujući i pripadnike svoje vrste, procjenjuju stručnjaci.
Najmlađi među njima su, pak, plijen delfina, velikih riba i morskih ptica, ali samo se kitovi mogu upustiti u lov na odrasle jedinke.
"Vjerovatno je (ali ne i dokazano) da je populacija džinovskih lignji poprilična s obzirom na brojnost njenih predatora", ističu istraživači. Pojedini naučnici ih opisuju kao apatične predatore koji napadaju plijen iznenada, dok drugi, na protiv, smatraju, da džinovske lignje praktikuju dinamičan lov.
Pitanje o kojem naučnici najviše raspravljaju je pitanje klasifikacije ovih kolosa, njihovo mjesto u okviru "porodičnog stabla".
Često imajući kao osnov samo mjesto njihovog pronalaska i nepotpune ostatke (kraci, sisaljke itd), naučnici su dosad opisali nešto više od 20 različitih architeuthisa. Možda to više neće morati da rade jer su analizom genetskih otisaka 43 džinovske lignje iz Australije, Španije, Floride, Novog Zelanda i Japana istraživači ustanovili da, u stvari, "postoji samo jedna jedina vrsta architeuthisa u svijetu".
Kako objasniti ovo odsustvo genetske raznolikosti među uzorcima koji podstiču iz tako udaljenih krajeva? Mitska džinovska lignja ostaje, dakle, i dalje velika misterija za čije će rasvjetljavanje biti potrebna nova istraživanja, navode autori studije.