Okolina

Jedina borba koja može da ujedini čovječanstvo, ali - čime ćemo se boriti

Jedina borba koja može da ujedini čovječanstvo, ali - čime ćemo se boriti
Foto: Pixabay/torstensimon | Jedina borba koja može da ujedini čovečanstvo, ali - čime ćemo se boriti

Cijeli svijet čekaju krupne promjene. Doslovno cijeli.

Jer, kako je to lijepo sročio njemački sociolog Ulrih Bek, "bijeda je hijerarhijska, smog je demokratski". U prevodu (ako je uopšte potreban), za ekološki prihvatljivija rješenja ćemo se boriti svi, a Evropska unija već je, u tom pogledu, postavila ambiciozne ciljeve koji će se odraziti i na nas.

Naime, plan je jasan - do 2050. godine najveći dio proizvedene energije treba da dolazi iz obnovljivih izvora. Ali, kako ovo postići? Iako se čini da priči o ekologiji već duže vrijeme kao da jednostavno nema kraja, realnost govori da zapravo od devedesetih godina prošlog vijeka i tadašnjeg Kjoto protokola (sklopljenog na međunarodnom nivou, a sa ciljem smanjenja emisije štetnih gasova) do usvajanja Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama 2015. godine i nisu napravljeni značajniji pomaci u smanjenju efekta staklene bašte. A sat otkucava.

Tek ćemo vidjeti kakvi zaključci će biti iznijeti na predstojećem svjetskom samitu o klimi COP26 u novembru, budući da se, poslije perioda smanjenja zbog pandemije virusa korona, emisija štetnih gasova ponovo povećala. Pojedini stručnjaci upozoravaju da će, uprkos svemu, to povećanje ove godine iznositi četiri odsto. Izvještaj o prelasku 20 najrazvijenijih zemalja svijeta (G20) na ekonomiju sa niskim sadržajem ugljenika (Climate Transparency Report 2021) upozorio je da je svijet još daleko od ostvarenja cilja da se globalno zagrijavanje ograniči na 1,5 stepeni Celzijusa.

U izvještaju se, ipak, navode i pozitivni primjeri. Jedan od njih je rekord u izgradnji novih kapaciteta za proizvodnju energije iz solara i vjetra u prošloj godini. Takođe, porastao je, očekivano, i udio obnovljivih izvora u proizvodnji energije, sa 10 odsto u 2020, na 12 odsto u 2021. godini.

Uz to, predviđa se da će u zemljama G20 udio obnovljivih izvora u energiji koja se koristi za proizvodnju električne i toplotne energije ove godine dostići skoro 30 odsto.

Dakle, vjetar, voda i sunce nametnuli su se, logično, kao zelena alternativa i glavni adut za uspješniju borbu protiv klimatskih promjena. I sve manje nam pominjanje turbina na vjetar, solarnih panela i električnih vozila zvuči kao utopijska slika budućnosti, a sve više kao praksa kojoj idemo u susret.

No, veliko je pitanje kako riješiti problem isprekidane proizvodnje - generisanja energije samo u periodima kada sunce sija ili vjetar duva. Stvar zaista može biti nezgodna - čak i za "velike igrače", a trenutna energetska kriza u kojoj se mnoge razvijene zemlje pitaju hoće li imati dovoljno struje, samo je dodatno zagrijajala atmosferu i zategla odnose na globalnom nivou. Tako je energija vjetra, na primjer, posljednjih godina najveći proizvođač električne energije u najsnažnijoj ekonomiji Evrope - Njemačkoj, ali je, zbog odsustva vjetra u vjetroparkovima, udio njene potrošnje pao sa 29 odsto na 22 odsto u prvoj polovini ove godine.

I tu na scenu stupaju baterije. Njihov zadatak je da skladište energiju u periodima kada nema proizvodnje iz obnovljivih izvora. Litijum-jonske baterije postale su preduslov za masovno uključenje takvih izvora u zelenu tranziciju, u svijet koji ne zavisi od fosilnih goriva. Štaviše, za izum litijum-jonskih baterija Švedska kraljevska akademija nauka prije par godina nagradila je trojicu naučnika Nobelovom nagradom za hemiju.

Da je litijum postao tražena roba pokazalo je i samo tržište. Kako je Blumberg nedavno objavio, cijene litijuma i ovog mjeseca nastavile su svoj cjelogodišnjih rast, jer je sve veća potražnja doprinijela manjku ovog ključnog materijala za baterije, čiju ponudu rudari svojski nastoje da povećaju.

Podaci takođe govore da su se cijene prošle godine više nego udvostručile. Blumberg dodaje da je ponudu dodatno ograničila aktuelna pandemija, ali da se procjenjuje da će globalna potrošnja litijuma porasti čak pet puta do kraja ove decenije.

Stoga ne čudi što Evropa teži da kreira lanac snabdijevanja unutar svog kontinenta, tako da se eksploatacija litijuma, proizvodnja baterija i njihova ugradnja dešava na tlu Starog kontinenta. Već pomenuta Njemačka raspolaže najvećim rezervama litijuma u Evropi i sprema se za kompletno ekološku eksploataciju. Naime, termalne vode ispod Rajne se odavno koriste u geotermalnim elektranama, a znalo se da sadrže i dosta litijuma, ali taj laki metal dobio je na značaju tek posljednjih godina, na početku ere baterija za elektro-automobile.

Međutim, doskora nije postojala odgovarajuća tehnologija koja bi eksploataciju rezervi omogućila na ekonomičan, ekološki prihvatljiv i održiv način, a sada se govori o čak dva patenta. Spas planete, misle mnogi, krije ona sama - u litijumu. Samo treba "zagrebati ispod površine".

(B92)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije