Poljoprivrednici su u Evropi koristili stajsko đubrivo još prije 8000 godina, tj. mnogo prije nego što se dosad mislilo, tvrde istraživači sa Univerziteta u Oksfordu.
Naučnici veruju da su poljoprivrednici starog kontinenta znali da stajsko đubrivo poboljšava plodnost zemljišta već u neolitu, dakle mnogo prije gvozdenog doba za koje se dosad vezivao početak upotrebe stajnjaka.
Istraživači, čija je studija objavljena u naučnom časopisu Pnas, pronašli su visok nivo azota-15, stabilnog izotopa prisutnog u izobilju stajskom đubrivu, u ugljenisanim zrnima žitarica i sjemenkama povrća, pronađenim na 30 neolitskih nalazišta u raznim delovima Evrope.
Ovo otkriće ukazuje da su neolitski seljaci poboljšavali svoje prinose, koristeći ekskremente domaćih životinja, poput krava, ovaca i svinja.
Upotreba stajskog đubriva navodi na zaključak da je neolitski seljak obrađivao jedno isto parče zemlje dugi niz godine, te da ga je prenosio na svoje potomke.
Stručnjaci su dosad vjerovali da su evropski poljoprivrednici iz neolita bili uglavnom nomadi koji su neko zemljište obrađivali samo u jednom kratkom razdoblju da bi se potom selili dalje.