Okolina

Navodnjavanje "kap po kap": Beduini sada jedu jagode

Navodnjavanje "kap po kap": Beduini sada jedu jagode
Navodnjavanje "kap po kap": Beduini sada jedu jagode
Srna

TEL AVIV - Sistem navodnjavanja "kap po kap" u pustinji osmislio je izraelski inženjer Simša Blas, a danas taj sistem funkcioniše u stotinu zemalja.

Beduini su preživljavali od - urmi, ali sada ni jagode ili paradajz nisu više rijetkost u pustinjskim predjelima!

Tridesetih godina prošlog vijeka u pustinji Negev Simša Blas pitao se zašto na njegovom imanju stablo raste brže nego druga stabla u okolini.

Otkrio je da je cijev za vodu pored njegovog stabla imala rupu: kap po kap voda je vlažila tlo. Počeo je da eksperimentiše.

Na kraju je razvio novu metodu navodnjavanja, koja će kasnije biti rasprostranjena po cijelom svijetu.

Krajem 50-ih godina Blas je razvio pravi sistem za navodnjavanje "kap po kap". Potom je dao otkaz na poslu da bi se posvetio proizvodnji i distribuciji ovog načina navodnjavanja.

Onda je 1965. godine osnovana firma "Netafim". A danas u sto zemalja svijeta postoji ovaj sistem navodnjavanja.

To je bilo slučajno otkriće, ali princip se i danas koristi u cijelom svijetu - u Africi, Latinskoj Americi, Australiji ili u Italiji i Grčkoj.

Sa sistemom navodnjavanja "kap po kap" potrebno je upola manje vode nego s uređajem za prskanje.

Ovaj sistem navodnjavanja imao je i nedostatak: na kraju bi iz crijeva kapalo manje vode nego na početku. Sada posebna membrana osigurava da pritisak vode u crijevu ostaje isti, pa tako iz njega uvijek curi jednaka količina vode. Ta crijeva za navodnjavanje sada mogu biti duga i 500 metara.

Ali, odakle voda u pustinji?

Oaza, izolovano područje sa vegetacijom, često ima dovoljno vode za uzgajanje biljaka u sušnim područjima.

Postoje i alternativne metode za dobijanje vode. Neke zemlje skupljaju i prečišćavaju otpadne vode iz gradova i takav reciklirani proizvod koriste za navodnjavanje polja.

U Etiopiji lokalne zajednice izgradile su "terase" u sušnim visoravnima i iskopale duboke rovove koji omogućuju da kišnica curi u tlo i povećava nivo podzemnih voda.

U Australiji, u jednom od najsušnijih područja svijeta, njemački preduzetnik koristi morsku vodu za uzgajanje krastavaca, paradajza ili paprika.

Slana voda može se koristiti za uzgajanje biljaka u pustinjama, ali to zahtijeva novi model podvodnog navodnjavanja "kap po kap", u kojem se cijevi s rupama zakopaju duboko ispod zemlje i korijenja biljaka.

Zvuči paradoksalno, ali pustinje su sjajna mjesta za uzgajanje voća, povrća i žitarica - ističu stručnjaci i napominju da paradajz posebno dobro raste u pustinjama, navode mediji.

Najčitanije