U vremenu kada su najviši planinski vrhovi osvojeni, svi kontinenti istraženi, a okeani preplovljeni brodovima, čovječanstvo sve teže pronalazi neosvojene tačke na Zemlji. Ipak, postoji jedno mjesto koje ostaje gotovo nedodirljivo i za najsmjelije avanturiste i najsavremeniju tehnologiju.
Tačka Nemo je udaljeni dio Tihog okeana, toliko izolovan i negostoljubiv da mu je najbliža ljudska prisutnost često u svemiru, a ne na Zemlji. Ovaj zabačeni okeanski region krije fascinantne priče o svemirskom otpadu, biološkoj pustoši i neobjašnjivim zvucima koji su godinama zbunjivali naučnike.
Tačka Nemo leži u samom srcu Tihog okeana i predstavlja geografski pol nepristupačnosti - mjesto najudaljenije od bilo kog kopna. Udaljena je 2.688 kilometara od najbližeg kopna, a dubina mora na toj lokaciji dostiže oko četiri kilometra. Ova potpuna izolacija čini je najusamljenijim mjestom na planeti.
Zanimljivo, ljudi koji su najbliži Tački Nemo najčešće nisu na Zemlji, već na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS), koja kruži na visini od oko 416 kilometara iznad površine planete. Kada ISS prolazi iznad ovog dijela Pacifika, astronauti su fizički bliži Tački Nemo nego bilo ko na tlu.
Zbog svoje ekstremne udaljenosti od naseljenih područja, Tačka Nemo je idealno mjesto za kontrolisano spuštanje svemirskih letjelica koje se vraćaju iz orbite.
Svemirske agencije, uključujući NASA-u, rusku svemirsku agenciju i Japan, godinama usmjeravaju svoje stare satelite i svemirske brodove upravo ka ovom "svemirskom groblju".
Ovdje je 2001. završila i slavna ruska stanica "Mir", a na dnu leže i brojne druge letjelice iz sovjetskog programa "Salut". Ukupno je više od 260 svemirskih objekata poslato u Tačku Nemo između 1971. i 2016. godine. NASA je već planirala da upravo ovdje jednog dana okonča životni vijek i Međunarodne svemirske stanice.
S obzirom na minimalnu biološku aktivnost ovog područja, naučnici vjeruju da ovaj svemirski otpad ne predstavlja značajnu prijetnju morskom eko-sistemu, osim mogućih curenja goriva, što za sada nije primjećeno u zabrinjavajućim količinama.
Ipak, čak i u ovoj pustoši život pronalazi način da opstane. Arheolog Elis Gorman sa Univerziteta Flinders u Australiji ističe da olupine svemirskih letjelica na dnu okeana vremenom postaju nova staništa za rijetke i prilagođene organizme, slično kao i brodske olupine. Dok je površina okeana gotovo pusta, dubine Tačke Nemo postaju mjesto kolonizacije za specijalizovane vrste koje mogu da prežive u ovim ekstremnim uslovima, prenosi "24Sedam".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.