U proljeće 1979. godine Jugoslavija je započela jednu od najambicioznijih alpinističkih ekspedicija u svojoj istoriji – Jugoslovensku ekspediciju na Mont Everest (JAHE VII).
Ciljevi su bili jasni, ali izuzetno izazovni: prvi jugoslovenski uspon na najviši vrh svijeta, Mont Everest (8848 m), i uspon po tehnički zahtjevnom, dugom i vjetrovima izloženom zapadnom grebenu, koji je od prethodnih ekspedicija stekao reputaciju himalajskog problema broj 1, navodi se na Facebook stranici Yu Centar Tito.
Nakon rigoroznog selekcionog procesa koji je trajao tri mjeseca, od 190 alpinista izabrano je 24 člana ekspedicije, uz dva ljekara, tri novinara i 20 šerpasa. Pripreme su trajale pune dvije godine, podsjećajući na vojni pohod: svi članovi morali su da savladaju engleski jezik, prođu psihološke testove, budu u savršenoj fizičkoj kondiciji, ali i da naprave specifičnu opremu, uključujući ručnu žičaru, jer ništa od toga nije bilo moguće kupiti.
Pet članova ekspedicije – Škarja, Belak, Marenče, Robas i Zaplotnik – otišli su godinu dana ranije kako bi izvidjeli teren, postavili bazni logor na 5.300 metara i obezbijedili siguran prilaz prevoju Lho La.
Oprema je dopremljena kamionima iz Ljubljane do Rijeke, a zatim brodom preko Indije i Nepala do planinskog podnožja. Ukupno 18 tona opreme, uključujući više od 10 km konopaca, šatore, penjačke cipele i hiljade litara hrane i goriva, nosilo je 750 lokalnih nosača do 6.000 metara nadmorske visine. Svaki je nosio po 30 kg tereta, dok su alpinisti nosili lični prtljag.
Bazni kamp je podignut na 5.300 metara, a kroz naredne nedjelje postavljeni su Kamp I (5.350 m), Kamp II (6.770 m), Kamp III (7.170 m) i Kamp IV (7.520 m). Najviši kamp, Kamp V, uspostavljen je 9. maja na 8.120 metara, tek nakon što je olujno nevrijeme sa vjetrom od 150 km/h prošlo.
Uspon je bio težak i pun nepredviđenih problema. Prva naveza, Viki Grošelj i Marjan Manfreda, morala je da se povuče zbog promrzlina. Naveza Podbevšek i Robas pogriješila je pravac, ali je njihov pokušaj otvorio put ostalima.
Posleij 40 dana borbe sa ekstremnim uslovima, 13. maja, naveza Andrej i Marko Štremfelj zajedno sa Nejcom Zaplotnikom uspjela je da se popne na vrh Mont Everesta u 13:51h, postavši prvi jugoslovenski alpinisti koji su osvojili ovaj vrh.
Narednog dana, naveza Stipe Božić, Stane Belak i šerpas Ang Phu takođe je stigla do vrha. Tragično, Ang Phu je kasnije pao sa 2.000 metara pri silasku, što je potreslo članove ekspedicije i dovelo do prekida aktivnosti u planini. Ekspedicija se vratila u Jugoslaviju 26. maja 1979. godine.
Ovaj istorijski uspjeh uvrstio je jugoslovenske alpiniste među najbolje u svijetu. Stipe Božić je postao poznat i kao režiser dokumentarnih filmova, Andrej Štremfelj kao profesor fizičkog vaspitanja, dok su Stane Belak i Nejc Zaplotnik tragično izgubili živote na Himalaju u kasnijim ekspedicijama.
Zapadni greben, prvenstveni smjer ove ekspedicije, do danas ostaje neosvojen u potpunosti, što dodatno potvrđuje težinu i istorijski značaj ovog poduhvata.