Nije u pitanju nikakav projekat inspirisan teorijom zavjere. Naprotiv: Naučnici jedne od najpraktičnijih i najrazvijenijih država na svijetu, Norveške, odlučili su prije mnogo godina da je neophodno napraviti skladište gde bi se očuvala sjemena svih biljaka sa planete.
Razlog je bio jednostavan i nažalost, opstao je do danas: Ljudska nebriga i bahatost prema prirodi uzima svoj danak i uništava biljne vrste, a s tim i u dobrom dijelu - život na planeti Zemlji.
Zato su riješili da u blizini Sjevernog pola, na planini Svalbard u istoimenom arhipelagu na krajnjem sjeveru - naprave takvo skladište.
Radovi na kreiranju skladišta počeli su početkom 21. vijeka, a Riznica sudnjeg dana, kako je mnogi zovu, završena je prije osam godina, upravo početkom januara.
Prvi primjerci sjemenja biljaka - naravno - iz Norveške, stigli su odmah po završetku radova na ovom futurističkom objektu, a Globalna riznica sjemenja Svalbard (Svalbard Global Seeds Vault) počela je zvanično da radi 26. februara 2008.
Do danas je u ovoj riznici sačuvalo sjemenje 825.000 biljaka.
Zadatak ovog objekta je prost: da sačuva od izumiranja sve vrste biljaka na svetu.
A koliko je težak za ispunjenje? Ispostavilo se da je prilično jednostavan!
Bez obzira na političke odnose, krize, ratove, diplomatiju, sukobe na svim meridijanima - u Svalbard su sjemenje poslali i Amerikanci i Kinezi, i Iranci i Iračani, i Severna i Južna Koreja.
"Sjemenke se dobro slažu, još nije bilo tuče", rekao je novinaru BBC-ja svojevremeno u šali Keri Fouler, agronom koji je kreirao Riznicu sudnjeg dana.
Na ovaj način, biće sačuvane sve biljne vrste od kojih su neke važne za opstanak čoveka, što u slučaju neke globalne katastrofe, može biti nevjerovatno važno.
Nažalost, sa ovim projektom je trebalo krenuti mnogo ranije, jer su neke vrste - izgubljene, a neke su se toliko modifikovale, da ih ne možemo prepoznati.
Ako mislite da je paradajz - paradajz, šargarepa - šargarepa, a krompir - krompir već vijekovima, grdno se varate. Isto je i sa jabukama: čak 86 odsto vrsta jabuka je nestalo, dok se iz laboratorija pojavljuju nove.
Nevjerovatne promjene su se desile samo u poslednjih 20 godina! A za takve promjene, kriva je masovna, odnosno industrijska proizvodnja hrane.
Vjerovali ili ne - pšenica koja je korišćena osamdesetih širom svijeta da bi se pravio hljeb je potpuno drugačija od one koju danas koristimo za brašno, hljeb i kolače.
"Istorija čovječanstva uskoro neće moći da se pravi bez onoga što je ovde uskladišteno", tvrdi Fouler i dodaje da su kod njih "varijacije sjemenja koje su preživjele, one koje su uspjele da se izbore za opstanak."