Decenije radarskih snimanja i drugih geofizičkih istraživanja postepeno su otkrivale tajanstveni svijet zakopan ispod leda, a naučnici su sada prikupili dokaze o skrivenoj strukturi izuzetnih razmjera.
Na krajnjem jugu Zemlje kopno je prekriveno ledenim pokrivačem koji na pojedinim mjestima dostiže debljinu od nekoliko hiljada metara.
Sve što se nalazi ispod njega skriveno je milionima godina - drevni pejzaž visokih planina i dubokih ponora izgubljen ispod smrznutog bijelog okeana, navodi se u naučnom radu objavljenom u časopisu "Nature Geoscience".
Decenije radarskih snimanja i drugih geofizičkih istraživanja postepeno su otkrivale tajanstveni svijet zakopan ispod leda, a naučnici su sada prikupili dokaze o skrivenoj strukturi izuzetnih razmjera.
Tim koji predvodi geofizičar Eđidio Armadiljo sa Univerziteta u Đenovi identifikovao je ispod Istočnog Antarktika ogromnu lepezastu provinciju sastavljenu od približno 30 međusobno povezanih basena.
Struktura se širi prema obali, kao da je neko jedan ugao Antarktika povukao ka vani oko centralne tačke smještene u unutrašnjosti kontinenta.
Istraživači su joj dali naziv East Antarctic Fan-Shaped Basin Province (EAFBP), odnosno Lepezasta provincija basena Istočnog Antarktika. Smatraju da je nastala prije raspada superkontinenta Gondvane i da je stvorila zonu slabosti koja je kasnije možda usmjeravala razdvajanje Antarktika i Australije.
Led se stalno kreće
Prema njihovoj procjeni, ta struktura i danas može da utiče na oblikovanje kontinenta.
"Pošto se ovi baseni nalaze ispod približno polovine ledenog pokrivača Istočnog Antarktika, vjerovatno snažno utiču na kretanje leda i razvoj reljefa, što ih čini ključnim za glacijalne i hidrološke procese na Antarktiku", navode autori rada.
Pitanje oblika tla ispod Antarktika nije samo akademski problem.
Led nije statičan, već se neprestano kreće, a njegov smjer i brzina zavise od konfiguracije stijena ispod njega. Što je preciznije poznat oblik podloge, to je lakše predvidjeti kako će se ledeni pokrivač ponašati u budućnosti.
Drugi važan razlog jeste činjenica da Antarktik predstavlja veliki dio geološke istorije Zemlje.
Kontinent obuhvata oko 10 odsto ukupne kopnene površine planete, a brojna pitanja vezana za Gondvanu, raspad kontinenata, nastanak planinskih lanaca i razvoj Zemljine kore ostaju bez odgovora upravo zato što je veći dio Antarktika skriven ispod leda.
Zanimljivo je da istraživači nisu krenuli u potragu za ogromnom lepezastom geološkom strukturom. Njihov cilj bio je da rekonstruišu kako bi Istočni Antarktik izgledao bez ledenog pokrivača, što nije isto što i prikaz koji daju radarska snimanja ispod leda.
Neobičan obrazac
Procjenjuje se da Antarktik prekriva oko 27 miliona kubnih kilometara leda. Ta ogromna masa pritišće podlogu ka dolje. Kada bi led nestao, kopno bi se postepeno podiglo, na nekim mjestima i za oko jedan kilometar.
Naučnici su zato kombinovali modele takvog "odskoka" terena sa radarskim, gravitacionim, seizmičkim i magnetnim podacima kako bi proučili skriveni pejzaž.
Tokom analize primijetili su neobičan obrazac… Mnogi veliki baseni ispod leda imali su sličnu geometriju. Nisu bili raspoređeni nasumično, već su se širili iz zajedničke centralne tačke u blizini Južnog pola. Istraživači taj raspored opisuju kao "koherentan radijalni uzorak na nivou kontinenta".
Oblik strukture podsjeća na tektonsku pojavu poznatu kao sfenohazam, pojam uveden još 1955. godine za trouglasti rascjep okeanske kore koji razdvaja dva velika stabilna dijela kontinentalne kore i nastaje njihovim međusobnim zakretanjem.
Otkriće nudi brojne odgovore
Istraživači su razmotrili više mogućih procesa koji su mogli da oblikuju EAFBP. Veliki baseni mogu nastati djelovanjem ranijih geoloških struktura, rasjedima kore, ledenjačkom erozijom ili rastezanjem Zemljine kore.
Međutim, raspored antarktičkih basena, zajedno sa podacima o debljini kore i topografiji, najbolje odgovara procesu poznatom kao rotaciona ekstenzija. U tom slučaju kora se širi od centralne tačke poput ručne lepeze koja se otvara.
To postaje posebno vidljivo na mapama, gdje se grebeni pružaju prema spolja poput rebara lepeze, otvarajući se duž obale duge oko 2.000 kilometara.
Ako je ovo tumačenje tačno, struktura bi mogla da čuva tragove tektonskih procesa koji su prethodili raspadu Gondvane, ali i da pruži nove uvide u kasnije odvajanje Antarktika od Australije.
Mogla bi da pomogne i u objašnjavanju drugih antarktičkih geoloških obilježja.
Naučnici pretpostavljaju da je otvaranje te ogromne lepezaste strukture povećalo izdizanje tla u tim područjima, što je doprinijelo nastanku planinskih lanaca koji danas predstavljaju neka od najistaknutijih skrivenih obilježja Antarktika.
Ipak, istraživači upozoravaju da njihovo objašnjenje nije konačno. Teško je precizno odrediti kada je proces započeo, a moguće je i da današnja struktura predstavlja rezultat više faza rastezanja kore koje su se međusobno preklapale.
Buduća istraživanja trebalo bi da daju preciznije odgovore.
Antarktik i dalje ostaje jedno od najteže dostupnih područja za naučna istraživanja.
Međutim, korak po korak, naučnici otkrivaju njegove tajne i pritom otvaraju prozor u davno izgubljeni svijet Zemljine prošlosti, prenosi Nova.rs.