Ružičasta jezera Zapadne Australije dobijaju boju od pigmenata koje su proizveli mikrobi. Međutim, klimatske promjene i druge ljudske prijetnje ubijaju ove sićušne organizme.
Australijska ružičasta jezera su vodena tijela sa rijetkim mikrobima koji proizvode pigmente. Slanija su od okeana oko 10 puta i privlače alge i bakterije koje stvaraju beta-karoten, crveno-narandžasti pigment koji takođe daje šargarepama, riječnim rakovima i flaminzima njihove karakteristične boje.
Većina ružičastih jezera Australije nalazi se na zapadu zemlje, gdje ih ima više od deset. Ta jezera su ostaci rijeka koja su tekle po tom terenu prije više od 15 miliona godina, što ih čini starim hiljadama godina.
Dok su se drevne rijeke sušile, džepovi vode su se zadržavali i djelimično isparavali tokom vremena, koncentrišući so i privlačeći mikroorganizme koji je vole, kao što su Dunaliella salina i Salinibacter ruber – jednoćelijske alge, odnosno crvene bakterije.
Dunaliella salina i Salinibacter ruber proizvode beta-karoten prilikom izloženosti suncu, dajući jezerima različite nijanse ružičaste, zavisno od nivoa soli. Beta-karoten štiti ove mikroorganizme od ultraljubičastog zračenja i apsorbuje svjetlosnu energiju, omogućavajući njihov razvoj.
Međutim, ružičasta jezera su osjetljiva jer promjene saliniteta mogu da poremete njihove stanovnike. Velika količina kiše, na primjer, može da razredi sadržaj soli toliko da fotosintetičke alge potpuno zamijene Dunaliella salina i Salinibacter ruber.
To se nedavno desilo sa jezerom Hilijer na ostrvu Midl Ajlend kod južne obale Zapadne Australije zbog ekstremne kiše 2022. godine – jezero se iz ružičastog pretvorilo u plavo-sivo. Međutim, stručnjaci misle da bi se moglo oporaviti u roku od 10 godina ako se salinitet vrati na ranije nivoe.
Jezero Hilijer nije jedino ružičasto jezero koje je izgubilo tu boju. Ružičasto jezero u blizini Esperanse postalo je plavo-sivo u 2000-im nakon sto godina rudarenja soli. So je ekstrahovana za pravljenje kuhinjske soli, slanih lizaljki za stoku i kao prezervativ za meso i kožu. Početkom 2000-ih nije bilo dovoljno soli u jezeru da vrste poput D. salina i S. ruber prežive. Pošto su fotosintetičke alge prevladale, promjena boje bile je toliko drastična da su pripadnici lokalne zajednice zatražili izmjenu naziva jezera.
Za razliku od jezera Hilijer, stručnjaci ne misle da će se Ružičasto jezero prirodno oporaviti u dogledno vrijeme. Naučnici predlažu vještačko upumpavanje soli iz obližnjih slanih jezera.
Ružičasta jezera su hranilišta za nomadske i migratorne ptice, što ih čini važnim ekosistemima. Ekstremne životne sredine, kao što su ružičasta jezera, takođe pomažu naučnicima da razumiju potencijal za život na Marsu.
"Proizvode neke od najotpornijih organizama na planeti", kažu istraživači.