KEJP KANAVERAL - Tim astonauta Američke svemirske agencije (NASA), koji je danas krenuo na zadnji let spejs šatlom "Atlantis" ka Međunarodnoj svemirskoj stanici, ima neobične saputnike - miševe, piše londonski "Telegraf".
Riječ je o 30 miševa koji nisu nikakvi "slijepi putnici" kako bi se moglo pomisliti već dio istraživanja o uticaju svemirskog putovanja na kosti, što bi moglo da dovede do novih otkrića ne samo u korist astronauta, već i osoba koje boluju od osteoporoze.
Američki spejs šatl "Atlantis" poleteo je danas u 12-dnevnu misiju na Međunarodnu svemirsku stanicu, čime se završava američki šatl program poslije 30 godina rada.
Nulta gravitacija se obično doživljava kao jedan od najzanimljivijih aspekata svemirskog putovanja, ali produženo bestežinsko stanje može da izazove dramatične posljedice za skelet astonauta.
Odsustvo pritiska na mišiće i kosti tokom boravka u svemiru dovodi do gubitka mišićnog i koštanog tkiva.
Nakon navršene 20. godine života, ljudi prosječno gube jedan odsto koštane mase godišnje.
Međutim, dok su u svemiru, astronauti mogu da izgube i do dva odsto koštane mase mjesečno.
Astronauti na Međunarodnoj svemirskoj stanici svakodnevno izvode posebne vježbe kako bi usporili ovaj proces, ali naučnici dosad nisu uspjeli da nađu način kako da ga u potpunosti zaustave.
Jednom broju miševa koji su poletjeli "Atlantisom" u 12 dana dugu misiju ubrizgano je antitjelo koje blokira proizvodnju sklerostina, proteina koji zaustavlja rast kostiju.
Naučnici se nadaju da će se to pokazati kao efikasan način u zaustavljanju gubitka koštane mase, te da će u budućnosti omogućiti astronautima da provode više vremena u svemiru, što bi bilo neophodno u slučaju slanja misije sa ljudskom posadom na Mars.
To bi, takođe, moglo da dovede i do otkrivanja novih načina liječenja bolesti kao što je osteoporoza.
Vezane vijesti: