Amerikanci, Kinezi, Evropljani, Rusi, Izraelci, Indijci... Svemirske agencije iz cijelog svijeta nadaju se da će jednog skorog dana kolonizovati Mjesec.
Ali izgradnja baze na Zemljinom satelitu skup je posao: odvođenje samo jednog kilograma korisnog tereta sa Zemlje u orbitu košta oko 20.000 eura.
Ova visoka cijena prevoza znači da istraživači traže alternativni građevinski materijal za izgradnju lunarnog naselja, uključujući sirovine koje su pronađene na Mjesecu ili one koje su proizveli sami astronauti, na primjer njihove mokraće.
Istraživači su osmislili način korištenja uree, organskog spoja pronađenog u ljudskoj mokraći, kako bi se stvorio kvalitetniji 'mjesečev beton', objavila je Evropska svemirska agencija ESA. Otkrića tima, predvođenog naučnicima s Tehničkog fakulteta Univerziteta Ostfold i Evropske svemirske agencije, nedavno je objavio "Journal of Cleaner Production".
"Zahvaljujući budućim stanovnicima Mjeseca, 1,5 litra tekućeg otpada koji čovjek stvara svaki dan mogao bi postati obećavajući nusproizvod za istraživanje svemira", navodi ESA u izjavi.
Urea, najzastupljeniji sastav ljudskog urina nakon vode, može razgraditi vodonikove veze i smanjiti viskoznost tekućih smjesa, piše "Smithsonian Magazine". Istraživači su miješali vodu, ureu i lunarni regolit, praškastu zemlju koja se nalazi na mjesečevoj površini i u 3D printeru tiskali geopolimerne smjese nalik plastelinu. Urea je pritom pomogla čvrstoći dobijenog materijala i njegovom lakšem oblikovanju.
"Budući da je urea drugi najzastupljeniji sastava urina (nakon vode), lako je dostupan svugdje gdje ima ljudi', napisali su autori u studiji.
Da bi simulirali uslove okoliša na Mjesecu, naučnici su podvrgavali mješavinu mjesečevog betona ciklusima vakumiranja te smrzavanja i odmrzavanja. Temperature na Mjesecu mogu se kretati od -160 Celzijevih stepeni noću i do 120 stepeni danju.
Budući stanovnici Mjeseca ne bi bili prvi koji bi koristili urin u praktične svrhe. Urea je uobičajeni sastojak u industrijskim gnojivima i česta sirovina hemijskih i medicinskih kompanija na Zemlji. Istorijski, urin se koristio za izbjeljivanje zuba, omekšavanje kože, stvaranje baruta i napajanje električnom energijom.
"Urin astronauta mogao bi se koristi na Mjesecu, uz manja prilagođavanja sadržaja vode. To je vrlo praktično rješenje i izbjegava potrebu za dodatnim komplicikovanjem sofisticiranih sustava recikliranja vode", rekla je koautorica studije Marlies Arnhof.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.