Od 2. novembra 2000. godine Međunarodna svemirska stanica je stalno nastanjena. Naučnici hvale međunacionalni projekat. Ali on će služiti čovječanstvu samo još nekoliko godina.
Za vedrih noći Međunarodna svemirska stanica (MSS) je vidljiva golim okom. To je svijetla tačka koja svakih 90 minuta obiđe našu planetu. Ako se računaju i solarni paneli, ona je velika kao fudbalsko igralište, Prije 20 godina na svemirsku stanicu se iskrcala prva dugoročna posada – dva ruska kosmonauta i jedan američki astronaut.
Uslijedile su mnoge međunarodne posade. Za Evropsku svemirsku agenciju (ESA) ova stanica je zaista postala "predstraža čovječanstva", koju zajedno održavaju i finansiraju američka, ruska, kanadska, japanska i evropska svemirska agencija.
Njemački astronauti
Među svemirskim putnicima i stanovnicima svemirske stanice do sada su bila tri Nijemca: Tomas Rajter, Hans Šlegel i Aleksander Gerst. Reiter i Gerst su bili duže vrijeme u svemiru – proveli su na stanici po nekoliko mjeseci. Rajter je 2006. bio prvi zapadnoevropski član posade. On se sjeća: "Već je fantastično raditi za MSS, na prvoj liniji naučnog fronta u naučnim timovima na Zemlji. Ali neuporedivo je kada smiješ da izađeš napolje i da radiš na MSS-u. Spoljne misije su vrhunac". Za Rajtera je taj boravak bio već druga posjeta nekoj svemirskoj stanici. On je kao astronaut Evropske svemirske agencije 1995. posetio svemirsku stanicu MIR, koju je izgradio Sovjetski savez.
Ona je bila u Zemljinoj orbiti između 1986. i 2001. On upoređuje ta iskustva: "Najveća razlika u odnosu na MIR je prostor koji je na raspolaganju. MSS je znatno prostraniji, tehnički moderniji i dozvoljava eficijentnije istraživanje. U stanici MIR sve je bilo tijesno, Instrumente koji su nam bili potrebni za eksperimente morali smo prvo da sklopimo, a po završetku da opet rasklopimo".
Još deset godina
MSS može da radi još narednih deset godina ako ne bude većih tehničkih problema. Upotreba će biti sve komercijalnija. Privatna industrija je, na primjer, zainteresovana za dograđivanje sopstvenih modula za istaživanje bestežinskog stanja. Matijas Maurer, sledeći Nijemac koji će 2021, za ESA odletjeti na svemirsku stanicu, kaže da se istraživački kapaciteti na stanici mogu povećati učešćem privatnih kompanija i dodaje: "Ali to je samo nadopuna postojećeg programa. Ne vjerujem da ćemo vidjeti kako nestaju klasične institucije kao što su svemirske agencije".
Nasljednik je određen
Najkasnije 2030. MSS više neće biti u pogonu. Tada bi već trebalo da bude spremna sljedeća stanica koja je manja i kružila bi oko Meseca. Ona neće imati stalnu ljudsku posadu. Služiće kao međustanica za misije na Mjesecu, neka vrsta autobuskog stajališta u svemiru. Gerst se raduje novom projektu i smatra da je posljednjih godina povećano razumijevanje za svemirske programe: "Mislim da je u međuvremenu mnogim ljudima jasno to što radimo gore. Istražujemo našu čudnu okolinu i onda donosimo naučna saznanja nazad, na Zemlju, kako bismo život na njoj učinili boljim, na primjer, istraživanjem bolesti ili novih materijala".
Svjetska politika ostavlja trag
Kina namjerava da u narednih nekoliko godina pošalje svoju stanicu u orbitu. Vašington je devedesetih uložio veto na učešće Kine u projektu MSS. Dok međunarodna posada u svemiru dobro sarađuje, na Zemlji se smjenjuju krize. Jedna od njih je ona u Ukrajini 2014, kada su Sjedinjene Američke Države najavile ograničenje saradnje sa Rusijom u oblasti svemirskih istraživanja, naglasivši da to ne pogađa MSS. Tada Vašington nije bio u stanju da samostalno šalje astronaute u svemir.
Nakon ukidanja letova Spejs šatla 2011, Amerikanci su bili upućeni na ruske kapsule Sojuz. To je ironično prokomentarisao tadašnji potpredsjednik vlade Rusije, Dmitrij Rogozin, rekavši da SAD bez Rusije može trambolinom da šalje astronaute na svemirsku stanicu. Poslije nedavnog prvog uspješnog leta privatne kompanije Spejs eks do svemirske stanice njen šef Ilon Mask je uzvratio: "Trambolina funkcioniše".
(B92)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.