Koristeći satelite i stanice na tlu, naučnici su dokumentovali izuzetno dugačku munju, koja se protegla dužinom od čak 500 kilometara. Začudno, stručnjaci ističu da očekuju da otkriju i duže „megamunje“.
Kada se pomene munja, ljudi obično pomisle na vertikalno električno pražnjenje iz oblaka, ali munje mogu da se kreću i horizontalno, posebno na velikim visinama, piše RTS.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Bulletin of the American Meteorological Society potvrdilo je da su „megamunje“ češće nego što se mislilo.
Ovi kanali električnog pražnjenja se često protežu i više od 100 kilometara, uključujući rekordera dugačkog više od 500 kilometara, zabeleženog 2017. godine iznad tri američke države – Teksasa, Oklahome i Kanzasa.
Vertikalni udari uobičajeno su dugački od šest do 10 kilometara, a najviši zabilježeni protegao se čak 20 kilometara.
Horizontalni domet munje, međutim, može da bude mnogo duži, posebno u velikim olujnim sistemima, naveli su autori studije, predvođeni Volterom Lajonsom iz Fort Kolinsa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.