BEOGRAD - Nema dokaza da su SAD kupile od Jugoslavije tajni svemirski program, što im je, navodno, omogućilo slanje misije na Mjesec.
Ovo su, povodom trejlera za film "Houston, We Have a Problem" slovenačkog reditelja Žiga Virca, za radio "Slobodna Evropa" potvrdili Bil Beri, glavni istoričar NASA, i Rodžer Lonijus, kustos Nacionalnog Smitsonijan muzeja vazduhoplovstva i svemirskih istraživanja u Vašingtonu.
Lonijus smatra da je u pitanju parodija dokumentarnog filma i teorija zavjere, dok je za Bila Berija to dobro napravljen i interesantan trejler u kome se ukazuje na mnoge stvari koje su se možda desile... ili nisu.
"Ima podudaranja u datumima nekih događaja, ali to ne znači da između njih postoji uzročno-posljedična veza. Između ostalog se sugeriše da je Tito otišao u SAD i Kenedi je nakon razgovora sa njim kupio jugoslovenski svemirski program. Međutim, Tito je prvi put posjetio SAD u oktobru 1963, mjesec dana prije Kenedijevog ubistva, a odluka o slanju američke misije na Mjesec je objavljena dvije godine ranije. Tako da postoji vremenska nepodudarnost", kaže on za radio "Slobodna Evropa".
Lonijus, inače, sumnja da postoje ozbiljni dokazi.
"Ne znam ni za jedan dokaz o vezi između jugoslovenskog svemirskog programa (ako ga je uopšte imala) i NASA-e. Ako autori, koji propagiraju ovu ideju, žele da budu pošteni i odgovori neka pokažu tačne datume ključnih događaja za ovu priču. Nisam vidio nikakav dokument. Da li postoje? Sumnjam u to", ističe on.
S druge strane, Bil Beri kaže da je skinuta oznaka tajnosti sa dokumenata iz vremena Kenedijeve administracije.
"U ovom trejleru se sugeriše da je CIA kupila sve tajne iz jugoslovenskog svemirskog programa u martu 1961, a da je predsjednik Kenedi u maju te godine najavio slanje misije na Mjesec. To prema ovoj teoriji znači da SAD nisu mogle da pokrenu ovaj program da nisu kupili tajni jugoslovenski projekat. Međutim, sa dokumenata iz vremena administracije predsjednika Kenedija je sada uglavnom skinuta oznaka tajnosti. Možemo čuti audio snimke razgovora u Bijeloj kući, a koji su sada dostupni u biblioteci Džona Kenedija. Dostupni su čak i njegovi najpovjerljiviji razgovori sa najbližim saradnicima o svemirskom programu i odluci da se pošalje misija na Mjesec. Ta ideja je veoma pažljivo i dugo razmatrana. Naučnici su te dokumente veoma studiozno proučili i zaključili su da je veoma jasno da je Kenedi donio odluku o slanju misije na Mjesec iz mnoštvo razloga, a da nijedan nema nikakve veze sa bilo kakvim tajnim, obavještajnim podacima iz bilo koje druge zemlje", istakao je on.
Beri, naime, smatra da je sporan i dokument koji je prikazan u trejleru koji, navodno, potvrđuje da je CIA kupila jugoslovenski svemirski program.
"Da je CIA ili bilo koja vladina agencija prikupljala informacije o svemiru od Jugoslavije, one bi vjerovatno još bile pod oznakom tajnosti. Dakle, čak i da je takav program postojao, mala je vjerovatnoća da bi se sada mogao naći bilo kakav dokaz o tome. Međutim, interesatno je da je na video snimku pokazan dokument za koji se sugeriše da je potvrda da je CIA kupila pomenuti program. U stvari, riječ je o dokumentu američkog vazduhoplovstva i jedino što je rečeno je da se radi o prevozu jugoslovenske logistike. Međutim, taj dokument nije klasifikovan, nema indikacije o njegovom postojanju, odnosno nije označen ni kao najstroža tajna niti u nekom drugom svojstvu. Kada sam analizirao ovo pitanje, pomislio sam da je možda riječ o izvještaju o transferu robe avionom iz Jugoslavije u Sovjetski Savez. Dakle, interesatna je informacija ali nam ne govori mnogo", ocjenjuje Beri.
U trejleru se navodi i da je podzemni vojni objekat kod Bihaća korišćen za svemirski program. Međutim, Lonijus sumnja u to.
"Ja bih najprije postavio pitanje odakle su, zapravo, snimci. Video sam mnogo snimaka o sličnim objektima širom svijeta. U nekima sam i lično bio i mogu reći da su svi, manje više, slični. Da li postoji ijedan razlog da se vjeruje da pomenuti snimak zaista potiče iz Jugoslavije. Da možda ne potiče iz Rusije ili SAD? Ne znam odgovor na to pitanje. Takođe, ako je snimak i originalan, da li je to zaista bilo namijenjeno za svemirski program ili je riječ o podzemnom hangaru za avione", kaže Lonijus.
Sličan je i stav Bila Berija.
"Prije nego što sam postao glavni istoričar NASA-e, bio sam oficir američkog vazduhoplovstva 22 godine. Sjećam se da je u vrijeme dok sam proučavao evropsku odbrambenu politiku, Jugoslavija izgradila dosta vojnih objekata pod zemljom. U stvari, mnoga od tih podzemnih postrojenja bila su namijenjena za potrebe vazduhoplovstva i smještena u planinskim predjelima. Takođe, Jugoslavija je prilično brdovita i teren nije podesan za velike vojne aerodrome. Na tim snimcima se vide koridori, vrata za zaštitu od eksplozije, prostor kroz koji može da prođe avion. Ne znam da li je to bilo namijenjeno za svemirski program, ali meni to liči na hangar za avione. Znamo da su jugoslovenske vlasti u to vrijeme htjele da zaštite svoje vazdušne snage od mogućeg napada", ističe on.
Lonijus vjeruje da je riječ o zanimljivoj teoriji zavjere koja nema mnogo utemeljenja u stvarnosti.
"Bez uvida u dokumente i dok još nisam čuo sve argumente koje autori žele da prezentiraju - ne mogu da govorim o verodostojnosti pomenute teorije. Naravno, u interesu je autora filma da ga naprave što provokativnijim da bi privukli publiku. Međutim, interesantan je izazov kako - u okruženju gdje je provokativnost garancija za pridobijanje publike - biti odgovoran, pod pretpostavkom da ste zainteresovani za istoriju i istinu", zaključuje Lonijus.