BANJALUKA - Nagin Koks je inženjer u NASA, a kada je na dužnosti vodi tim koji upravlja roverom "Curiosity" koji se nalazi na Marsu. "Curiosity" ima cilj da otkrije da li ta planeta pruža uslove za život.
Rover je na Mars sletio u avgustu 2012. godine. Dobrovoljno se javila da na poziv američkog Stejt departmenta da obiđe Srbiju, Makedoniju i BiH i mladim ljudima i studentima približi misiju "Curiosityja" i pozove ih da se i sami možda jednog dana priključe nekoj od narednih misija na Mars. S obzirom na to da je dan na Marsu duži 40 minuta od dana na Zemlji, prva tri mjeseca Koksova i njen tim morali su bukvalno živjeti po marsovskom vremenu.
"Cijeli život prilagođavate tome. U kući zamračite prozore u skladu sa marsovskim vremenom jer se morate naviknuti na taj tempo", kaže ona u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Koliko je sada sati na Marsu?
KOKS: Sada je ovdje 11 ujutro, a na Marsu pet popodne.
NN: A u koliko sati će sutra na Marsu biti pet poslijepodne?
KOKS: S obzirom na to da je sada 11 ujutro u Banjaluci, sutra će pet poslije podne na Marsu biti u 11.40 s obzirom na to da je dan na Marsu duži 40 minuta.
NN: Moglo bi se reći da imate prilično fleksibilno radno vrijeme?
KOKS: Trenutno se prilagođavamo radnom vremenu na Zemlji. Sada nikad ne počinjemo prije šest ujutro, a nikad ne radimo duže od 11 noću. Ali u prva tri mjeseca smo radili bukvalno po marsovskom vremenu, pa se moglo lako desiti da radni dan započinjemo u ponoć jer je jutro na Marsu. Cijeli život prilagođavate tome. U kući zamračite prozore u skladu sa marsovskim vremenom jer se morate naviknuti na taj tempo.
NN: S obzirom na veliku udaljenost, pretpostavljam da roverom na Marsu ne upravljate direktno?
KOKS: Tačno. Prije početka marsovskog dana pošaljemo roveru komande i zadatke za taj cijeli dan putem satelita koji nadlijeću Mars.
NN: Ja imam oko 75 kg na Zemlji. Koliko bih imao na Marsu?
KOKS: Vaša težina bi bila trećinu Zemljine. Bilo bi kao da imate 25 kg.
NN: Da li bih mogao biti na Marsu samo sa maskom za disanje?
KOKS: Ne, zato što se morate zaštititi od zračenja koje je jako opasno, poput gama zračenja iz svemira i zato morate imati ili svemirsko odijelo, ili živjeti u habitatu. Atmosfera na Marsu je kao na Zemlji na 30 kilometara visine.
NN: Nema mnogo vjetrova na Marsu? Nije kao u filmu "Marsovac"?
KOKS: Tačno. Endi Vir (autor "Marsovca") je tu scenu ubacio namjerno. Kada nas je posjetio u laboratoriji rekao je da je znao da na Marsu nema jakih vjetrova, koji bi mogli proizvesti oluju kao u prvim scenama filma, ali tu scenu je namjerno ubacio jer nije htio da film počne ljudskom greškom.
NN: Da li je moguće začepiti rupe selotejp trakom kao na filmu?
KOKS: Kada smo gledali film, svi smo rekli: "O, vidi ti to, selotejp?". Ali ne mislimo da bi to uspjelo u stvarnom životu. Jednom sam se sa suprugom vozila iz Ajdaha kući u Kaliforniju kad se odvojio dio plastike šibera na krovu. Suprug i ja smo se pogledali i povikali: "Selotejp!" jer smo se sjetili scene iz "Marsovca". I zaista, šiber smo uspjeli zakrpiti selotejpom.
NN: A da li bi bilo teoretski moguće saditi krompir na Marsu?
KOKS: Ne u marsovskoj zemlji! U filmu Met Dejmon je morao napraviti podlogu koju je nađubrio ljudskim otpadom.
NN: Ali bilo bi moguće saditi krompir na takav način?
KOKS: Ta scena je možda malo nategnuta!
NN: Šta je Vaš konkretan zadatak u misiji "Curiosityja"?
KOKS: Ja sam vođa taktičke misije. Rover se budi svako jutro u deset po marsovskom vremenu i onda krene izvršavati naredbe koje smo mu poslali prethodni dan. Na kraju dana nam pošalje izvještaj. Ja sam odgovorna za procjenu šta je rover radio prethodni dan, a nakon toga pišem komande koje šaljemo za naredni dan. Mnogo ljudi je u timu, a ja sam konačni autoritet. Ja procjenjujem da li je bezbjedno da nastavimo voziti rover, ili treba da stanemo.
NN: Znači, misija ima dva dijela: jedan dio su naučnici koji proučavaju uzorke na Marsu, a drugi dio su inženjeri, odnosno Vi i Vaš tim?
KOKS: Moj tim je kao vozač autobusa, a naučnici su turisti koji fotografišu i posmatraju pejzaž. Oni kažu gdje bi željeli da idu, a mi smo odgovorni da ocijenimo da li je bezbjedno da tamo odemo. Recimo, mi izbušimo rupu, postavimo instrumente, a onda naučnici stalno zapitkuju: "Šta ste pronašli?".
NN: Pretpostavljam da dobro poznajete dio Marsa gdje se nalazi rover?
KOKS: Mislim da bolje poznajem Mars i Jupiter nego Zemlju! Kada smo dolazili ovamo prolazili smo kroz Jablanicu i vidjeli smo planinu djelimično pokrivenu snijegom. Ja sam instinktivno rekla: "Ovo je kao na Marsu" zato što je to okvir u kojem se ja krećem.
NN: Možete li opisati predio gdje se sada nalazi rover?
KOKS: Sada smo na jako teškom i nepristupačnom terenu, bilo bi teško ići i pješke. Penjemo se na jedan plato u podnožju planine koja je viša od Mont Everesta. Planiramo se uglavnom kretati u podnožju planine i nešto malo iznad zato što geolozi smatraju da su tu najzanimljiviji uzorci.
NN: Koliko obično pređe rover za jedan dan?
KOKS: Ne mnogo. Recimo, između 20 i 60 metara dnevno. A nekad ne pređemo ni četiri metra jer je teren težak. Nekad naredimo roveru da sam pronađe put, što obično znači ručno unošenje velikog broja komandi. A nekad ocijenimo da možemo reći roveru da se odveze na to i to mjesto.
NN: Kad obično dobijate izvještaj rovera šta je radio prethodni dan?
KOKS: Sve zavisi od odnosa zemaljskog i marsovskog dana. Nekad se desi da podatke šalje u sedam ujutro po zemaljskom vremenu. Ali onda svaki dan se sve pomjera za 40 minuta. Nakon nekog vremena podaci će stići kasno. Onda kažemo da više nismo sinhronizovani sa Marsom i planiramo dva dana unaprijed, s tim da drugi dan možemo prilagoditi u zavisnosti od onog što se desilo prvi dan. Obično u toj zoni budemo jednu sedmicu svakog mjeseca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.