Premali, pregust i preblizu Suncu, Merkur je planetarna zagonetka koja prkosi gotovo svemu što znamo o formiranju planeta.
Već decenijama zbunjuje astronome, ali nova svemirska misija koja stiže sljedeće godine mogla bi konačno da riješi misteriju planete koja, po svemu sudeći, ne bi smjela da postoji, piše BBC.
Na prvi pogled, Merkur bi mogao da djeluje kao najdosadnija planeta Sunčevog sistema. Njegova pusta površina nema značajnijih obilježja, nema dokaza o vodi u prošlosti, a rijetka atmosfera jedva da postoji. Ipak, ispod te nezanimljive spoljašnjosti krije se fascinantan i nevjerovatan svijet obavijen tajnom.
Planetarna anomalija
Planetarne naučnike i dalje muči samo postojanje ove planete. Merkur je sićušan - 20 puta manje masivan od Zemlje. Ipak, druga je najgušća planeta u našem sistemu, odmah iza Zemlje, a razlog su ogromna metalna jezgra koja čine većinu njegove mase.
Njegova neobična orbita, blizu Sunca, takođe je nešto što astronomi ne mogu u potpunosti da objasne. Sve se svodi na ključno pitanje: kako je Merkur uopšte nastao?
Misterija Merkurovog porijekla jedna je od najvećih u Sunčevom sistemu, ali odgovori bi mogli da stignu uskoro. Zajednička evropsko-japanska misija BepiColombo, lansirana 2018., putuje ka Merkuru. Sonda će biti prvi posjetilac planeta u više od decenije, a kada uđe u orbitu u novembru 2026., jedan od ključnih ciljeva biće da se otkrije odakle je Merkur došao. Razumijevanje njegove prošlosti ključno je ne samo za naš Sunčev sistem, već i za proučavanje egzoplaneta - svijetova koji kruže oko drugih zvijezda.
"Merkur je vjerovatno najbliži analog egzoplanetu koji imamo", kaže Saverio Cambioni, planetarni naučnik sa MIT-a. "To je fascinantan svijet."
Tragovi prošlih misija
Prve sumnje da s Merkurom nešto nije u redu pojavile su se nakon što je NASA-ina letjelica Mariner 10 proletjela pored planeta 1974. i 1975. godine. Merenja gravitacije otkrila su bizarnu unutrašnjost. Dok Zemlja, Venera i Mars imaju jezgra koje čine otprilike polovinu njihovog radijusa, Merkurovo jezgro zauzima čak 85 odsto, sa tek tankim stjenovitim plaštom i korom na vrhu.
"Formiranje Merkura je veliki problem," kaže NiKola Tosi iz Njemačkog vazduhoplovnog centra u Berlinu. "Još uvijek je nejasno zašto Merkur izgleda onako kako izgleda."
NASA-ina misija Messenger, koja je kružila oko planeta od 2011. do 2015., samo je produbila misteriju. I pored ekstremnih temperatura - danju do 430°C, a noću do -180°C; Messenger je na površini otkrio hlapljive elemente poput kalijuma i torijuma, koji su odavno trebali da ispare. Pronađen je čak i vodeni led u zasjenčenim polarnim kraterima i složene molekule poput hlora.
Teorija divovskog sudara
Modeli formiranja planete jednostavno ne mogu objasniti Merkur kakav danas vidimo.
"Prava je muka," priznaje Šon Rejmond, stručnjak za formiranje planeta sa Univerziteta u Bordou. Astronomi su razvili nekoliko scenarija, a najpopularniji je onaj o divovskom sudaru.
Prema toj ideji, Merkur je nekada bio mnogo veći, možda dvostruko masivniji i veličine Marsa, i kružio je dalje od Sunca. U prvih 10 miliona godina postojanja, u taj "proto-Merkur" udario je drugi masivni objekat, ogolivši mu spoljne slojeve i ostavivši samo gustu jezgru bogatu gvožđem.
"Opšta interpretacija je da je Merkur pretrpio divovski udar koji je uklonio većinu plašta", kaže Alesandro Morbideli sa Opservatorije Côte d'Azur. Ipak, takav udar bi zahtijevao nevjerovatno veliku brzinu, što se smatra malo vjerovatnim. Takođe, nije jasno kako su hlapljivi elementi preživjeli tako kataklizmičan događaj.
Druga mogućnost je da Merkur nije bio meta, već projektil koji se sudario s drugim svijetom, poput Venere. Zagonetka je i zašto krhotine od sudara nisu formirale mjesece oko Merkura, kojih danas nema. Jedna od alternativnih teorija je da divovskog udara možda nije ni bilo, već da je Merkur nastao od materijala bliže Suncu, koji je prirodno bio bogatiji gvožđem. Ipak, tada ostaje nejasno zašto je ova planeta prestala da raste. Noviji modeli sugerišu da su se stjenovite planete formirale bliže Suncu, a zatim migrirale prema spolja.
BepiColombo u potrazi za odgovorima
Misija BepiColombo, sastavljena od dvije letjelice - evropske i japanske - trebala bi da pruži ključne podatke. Kada stignu do Merkura, letjelice će se razdvojiti i početi mapiranje sastava površine, proučavanje gravitacije i slabog magnetskog polja.
"BepiColombo će sprovesti dodatna mjerenja koja nam mogu mnogo rijeći o porijeklu planete", kaže Tosi. Ako je Merkur zaista pretrpio divovski udar, to je trebalo da stvori okean magme čije bi dokaze misija mogla da pronađe.
Mjerenja gravitacije otkriće više o strukturi jezgra, a instrumenti će detaljno analizirati zagonetne hlapljive elemente. Misija bi mogla da riješi i druge tajne, poput toga zašto je Merkurova površina toliko tamna, reflektujući znatno manje svjetlosti od Mjeseca.
Konačni dokaz: Komadić Merkura na Zemlji?
Iako naučnici sanjaju o misiji koja bi donijela uzorke s Merkura, realnija nada je pronalazak meteorita koji potiče s njega. Postoji hipoteza da rijetka klasa meteorita, nazvana aubriti, predstavlja komade "proto-Merkura". Kamil Kartie sa Univerziteta u Loreni vodi studiju koja bi u narednih nekoliko godina trebalo da potvrdi ili opovrgne tu vezu.
"Trebali bismo imati snažne dokaze u prilog ili protiv ove hipoteze", kaže Kartie.
Razumijevanje nastanka Merkura ključno je za razumijevanje formiranja planeta uopšte. Ispod svoje sive, kraterima izbrazdane površine, ovaj enigmatični svijet mogao bi biti jedno od najfascinantnijih mjesta u Sunčevom sistemu, prenosi "b92".