Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Astrophysical Journal, svakih 11 godina Sunce raste i smanjuje se za 1 do 2 kilometra. Moglo bi se gotovo reći da “diše”, iako veoma polako.
To su izuzetno slabi “udisaji” i “izdisaji”, dok mu dodatni kilometri povećavaju radijus za najviše 0,00029%.
Kao i u slučaju nekoliko nedavnih studija, naučni tim se fokusirao na protok plazme koja bježi i vraća se na solarnu površinu. Ispada da frekvencije plazma talasa koji se šire preko zvijezde nisu toliko različite od zvučnih talasa koje proizvode muzički instrumenti.
Frekvencije talasa se mijenjaju u zavisnosti od toga koliko je veliko Sunce, a to mogu izmjeriti naučnici na Zemlji. Ipak, nije to lako. Trebala je proći 21 godina promatranja s dva odvojena NASA teleskopa kako bi došlo do ovog otkrića.
Cijelo ovo “disanje” je povezan sa solarnim ciklusom.
Svakih 11 godina se Sunce kreće od solarnog maksimuma do solarnog minimuma. Na maksimumu se sunčeve pjege (tamne mrlje intenzivne magnetske aktivnosti) pojavljuju češće i skupljaju se iznad i ispod ekvatora. Više sunčevih pjega poboljšava šansu da se pojavljuju solarne oluje.
Ta aktivnost je potaknuta magnetskom aktivnošću duboko u Suncu. Zapravo, plazma talasi koje je tim pratio plivali su ispod površine u redu od nekoliko miliona metara, blizu radijusa Zemlje po pitanju udaljenosti.
Sunce se tako malo širi za vrijeme minimuma, a i skupi za vrijeme maksimuma. Iako naučni tim ističe da trenutno nema teorije koja povezuje pomake s promjenama unutrašnjih magnetskih previranja Sunca, oni sugerišu kako je to povezano s promjenama orijentacije magnetskih polja koje se javljaju tokom ciklusa.
Područje istraživanja je poznato pod imenom helioseizmologija, što je u principu ekvivalentno zemaljskoj seizmologiji, ali u svemiru.
Bitno je za napomenuti da ova nevjerovatno mala promjena sunčevih dimenzija ne utiče na klimu Zemlje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.