BEOGRAD - Nedavni nalet oluje sa Sunca je u gornje slojeve zemljine atmosfere ubacio dovoljno energije da bi se njome zadovoljile sve potrebe Njujorka za dvije godine, a još veće solarne erupcije slijede, kažu naučnici američke svemirske agencije NASA o oluji koja je trajala svega dva dana - od 8. do 10. marta.
"To je bila najveća doza energije od solarne oluje 2005. godine", kaže Martin Mlinčak iz Istraživačkog centra NASA u Lengliju.
"To je bio veliki događaj koji pokazuje kako Sunčeva aktivnost može direktno uticati na našu planetu", objavljeno je na sajtu http://science.nasa.gov.
Mlinčak je glavni istraživač - saradnik za instrument SABER na satelitu NASA Timed. SABER prati infracrveno zračenje u gornjim slojevima atmosfere Zemlje, posebno zračenje koje potiče od ugljen-dioksida (CO2) i azot-oksida (NO), gasova koji imaju ključnu ulogu u energetskom bilansu vazduha stotinama kilometara iznad površine naše planete.
"Ugen-dioksid i azot-oksid su prirodni termostati", objašnjava Džejms Rasel sa Univerziteta Hampton, glavni istraživač za SABER. "Kada se gornja atmosfera (termosfera) zagrijeva, molekuli tih gasova odbacuju toplotu natrag u svemir."
To se dogodilo 8. marta kada je erupcija iz korone Sunca (CME) pokrenuta u smjeru Zemlje, ispaljena "bakljom Sunca" klase X5, pogodila Zemljino magnetno polje. Na skali za solarne baklje, klasa "X" je najjača. Naelektrisane čestice su udarale po gornjoj atmosferi, ostavljajući svoj naboj tamo gdje bi udarile. To je izazvalo spektakularnu polarnu svjetlost (auroru) oko Zemljinih polova i znatno zagrijavanje gornjeg sloja atmosfere svuda oko svijeta.
"Termosfera je svijetlila kao novogodišnja jelka", kaže Rasel.
Za tri dana, od 8. do 10. marta, termosfera je apsorbovala 26 milijardi kWh energije. Dva najdelkotvornija gasa za rashlađivanje termosfere, CO2 i NO, odbacila su natrag u svemir 95 odsto tog infracrvenog zračenja.
U razmjerama shvatljivim čovjeku, to je mnogo energije. Služba gradonačelnika Njujorka kaže da tamošnje prosječno domaćinstvo troši nešto manje od 4.700 kWh godišnje. To znači da je geomagnetska oluja u atmosferi ostavila dovoljno energije za potrebe svih domaćinstava tog grada za dvije godine.
Tokom tog impulsa energije, termosfera je narasla poput tijesta u rerni, privremeno povećavši otpor kretanju satelita na niskim orbitama. To ubrzava pad svemirskog otpada - dotrajalih uređaja i dijelova iz orbite na Zemlju, a s druge strane skraćuje vijek korisnih satelita, jer i oni gube brzinu i spuštaju se.
Oluja se završila, ali Rasel i Mlinčak očekuju veće koje slijede.
"Tek izlazimo iz dubokog solarnog minimuma", kaže Rasel. "Solarni ciklus jača i maksimum se očekuje 2013. godine."
Više Sunčevih pjega koje izbacuju više erupcija (CME) prema Zemlji daje više mogućnosti sistemu SABER za proučavanje efekata solarnih oluja.
"To je nova granica u odnosu Sunce-Zemlja", kaže Mlinčak, "a podaci koje prikupljamo su bez presedana."