MIRKO PEJANOVIĆ: Može li jedno pitanje, gospodine? Koje je mišljenje predsjednika Ustavnog suda u političko i pravno tretiranje legitimiteta koje proističe iz izbora na kome postoji još ova država u odnosu na legitimitet koji se može izvesti i iz drugih rješenja koja su uredbama pokrivena u situaciji, ne pravnoj nego političkoj, kad imamo ljude sa rezultatima izbora i tu su i prihvataju kandidaturu. Čemu bi Ustavni sud dao prednost?
ISMET DAUTBAŠIĆ: Kad bi se mi pojavili u ulozi sada, ovo što Ustavni sud može da dođe u poziciju kad bi se pokrenuo postupak, mi bismo zastupali ovo stanovište koje sada važi, a to je ovo koje je uredbama sa zakonskom snagom sankcionirano. Prema tome, vi svi dobro znate kao i ja, da mi imamo tri vrste članova Predsjedništva. Jedni koji su birani tajnim i neposrednim glasanjem, drugi koji su birani kao što ste vi, to je tako na bazi onog automatizma, i treći kao što...
AVDO ČAMPARA: Nije to na bazi automatizma.
DAUTBAŠIĆ: Mirko i Kecmanović, je li?
ČAMPARA: Nije.
DAUTBAŠIĆ: Dobro, ali imamo gospođu Ljujić, Lasića. Prema tome to su tri režima prema kojima su članovi Predsjedništva birani. I mi, naravno, sadašnju situaciju računamo, odnosno mi bismo polazili od onoga što piše u dokumentima. U dokumentu Uredbe sa zakonskom snagom koja stavlja van snage izborni zakon, piše da to Skupština. Prema tome, Mirko, mada je to, naravno da bi to bilo demokratskije, to ne mijenja stvar. Odmah da vam kažem, koliko god Ustavni sud mislio pravno on misli i politički. Politički nemam ništa protiv, borba se mora voditi svim sredstvima. Ali nama je u prvom redu da čuvamo Ustav i pravni sistem i čuvamo državu. Kakav će politički odnos snaga biti i kakav rezultat to me ne zanima, zanima me samo ono što je napisano, a u Uredbi sa zakonskom snagom doslovno i izričito piše bez ikakva komentara "članove Predsjedništva bira Skupština RBiH". Kad ona ne može da se sazove, onda bira Predsjedništvo. Drugog izbora nema i to je sasvim jasno. Kako god tumačili odredbu - istorijski, gramatički i sa raznih aspekata mi ćemo doći do tog stanja. Izvinjavam se opet.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Sad imamo situaciju u kojoj možemo sva tri kandidata prepustiti odluci Skupštine ili izrazlikovati ih na sporne i nesporne. Sporne prema Skupštini, nesporne izabrati ovdje ili sva tri predati tamo. Izvolite, odlučite. Prije svega da vidimo da li postoje nesporni? Saglasnost postoji oko jednog od ovih. Iz razgovora koje sam imao i obavio ranije, ustanovio sam da jedino Komšić nije sporan. Da je Irfan sporan i da je Nijaz sporan. Ne samo da je sporan, nego ne bi dobili ni kod glasanja potrebnih šest glasova. Možemo se tu nagađati do večeras, ovi su razgovori vođeni dugo vremena, nema potrebe da se potrebno ovdje nešto dogovaramo i ubjeđujemo, jer dogovoriti se nećemo. Možemo samo izgubiti dalja dva sata. Možemo jedino presjeći stvari pa reći neka svakog izabere Skupština, a onda se mogu na Skupštini povući argumenti političke prirode i da se kaže - eto, ja predlažem ovog jer je on dobio tad više glasova, itd, itd.
Ovdje trenutno stoji samo jedna stvar, a to je da Skupština bira, u nemogućnosti da to uradi narod, prenosi se na Skupštinu. A na nas opet kao jedan, ako to možemo riješiti. Konstatujem da možemo riješiti slučaj Komšića, a na ovu dvojicu ne možemo i da se suviše ne zamaramo. Mislim da bi dobro bilo da vidimo ovu stvar. Da li bismo, dakle, išli sa svom trojicom kandidata pred Skupštinu ili bismo jednog izabrali a ovu dvojicu prepustili odluci poslanika. Ima li neko u tom pogledu kakvu primjedbu.
MIRO LAZOVIĆ: Ovo nije pitanje da se pukim glasačkim mehanizmom izaberu ljudi. Ovo je po meni toliko značajno političko pitanje da mi moramo uzeti taj vruć krompir na sebe. Da mi ovdje usaglasimo svoje stavove na bazi kompromisa koji će zadovoljavati sve interese, a sve u funkciji jačanja države BiH da nađemo rješenje.
Mi dobro znamo, da u Skupštini BiH SDA ima glasove. Odmah mogu prognozirati glasanje, ne samo ja nego svi vi. To nije sporno. Ali time nećemo riješiti problem. Mi ćemo, naprotiv, otvoriti ga. Lično mislim da moramo biti sposobni, anticipirati to s ovim ili onim izborom. I prema tome se odrediti. Argumente koje je dao Bičakčić uvažavam, ali ja imam isto protivargumente. Ako sad govorim. Lično mislim o sukobu u Krajini da se neće riješiti izborom čovjeka koji se politički konfrontirao sa pristalicama Abdića. Naprotiv. Mislim da će se produbiti. S druge strane, s izborom Durakovića mislim da može doći do objedinjavanja muslimanskog nacionalnog interesa i da je to značajno i za Muslimane kao narod i za državu BiH. A ako bi bio suprotan izbor, čak mislim da su muslimanski nacionalni korpus, izvinjavam se što ja kao Srbin govorim o tome, može podijeliti na tri frakcije, a to u ovom momentu ne treba ni vama, koji ste iz muslimanskog naroda, ni državi BiH. To su ta krupna pitanja o kojima ja razmišljam.
PEJANOVIĆ: Nisam za to da idemo, nisam za to da ono što nas je zadužila Skupština da vraćamo Skupštini dok se ovdje ne razjasnimo do kraja. Mislim da nam glasanje ne rješava problem.
Mi se moramo razjasniti šta hoćemo politički i gdje dajemo
težište nečega i zašto dajemo, zašto ne dajemo. Pogotovo ako imamo više mogućnosti da se odlučimo. Uvažavajući sve što je do sada kazano, mislim da mi rješenje trebamo naći u Predsjedništvu jer nas je Skupština na to ovlastila i ne trebamo da se ovako ponašamo ako u nečemu nismo saglasni da tražimo političku volju u Skupštini zato što mi nismo saglasni. Mi ćemo biti saglasni. To je moje mišljenje.
Drugo, ako se ne možemo danas približiti, čini mi se da je tako, što se mene tiče, tako će biti neophodno i Tanji i Miri, nama je potrebna dodatna konsultacija sa strankama prije nego što bilo šta odlučimo - da li da ide na Skupštinu ili ne. Pa bi u tom smislu tražili tajmaut. Na to imamo pravo. Ali mislim da mi u nastavku možemo razgovarati. Ako ćemo razgovarati, ja bih iznio neke političke argumente, ako nećemo, onda molim tajmaut.
IZETBEGOVIĆ: Ne treba ponavljati argumente da bi išli nekom taktikom zamaranja. Trebamo izložiti argumente da više uradimo. Svako u svojim argumentima vidi vrlo jake argumente.
EDHEM BIČAKČIĆ: Ja bih se malo nadovezao na diskusiju gospodina predsjednika Skupštine Mire Lazovića. Kad se tiče prosuđivanja od toga šta može i kako može da se desi i SDA je vršila ta prosuđivanja. Vršila je zaista temeljito i sebi daje za pravo da unutar muslimanskog naroda i unutar korpusa može sagledati cjelinu stvari i cjelinu problema. Sve svoje savjete je stavila u funkciju i svi su oko toga dali svoje mišljenje. Na osnovu tako usaglašenog stava, na osnovu mišljenja sa terena došlo se do ovakvog prijedloga. Mi zaista, još jednom podvlačim, visoko cijenimo gospodina Nijaza Durakovića i njegov doprinos, ali takođe smatramo da naš kandidat u ovom momentu ima niz prednosti i na unutrašnjem i na međunarodnom planu.
S druge strane, ovo je vrlo važno i urgentno pitanje i ono ne može trpjeti dugo odlaganje iz tog razloga smo mišljenja da bi bilo bolje da Predsjedništvo riješi tu stvar. Apsolutno bi to bilo bolje i poželjnije jer je ono reprezent i ono u ratnom stanju vrši funkciju Skupštine. Međutim, ukoliko ne može u Predsjedništvu da se tvori tih famoznih šest glasova ili ne može da se ostvari konsenzus niti se mogu te stvari dovesti do kraja, u tom slučaju, kao izlaz iz te situacije, mi predlažemo Skupštinu neka se ponovo svi argumenti sučelje i ukrste. Mada, po meni lično, za to nema vremena, jer bi stvari trebali brže dovesti do kraja. To nije toliko teško i značajno pitanje da se ne može prevazići. U cilju očuvanja jedinstva BiH.
IZETBEGOVIĆ: Predsjedništvo samo od sebe ne rješava, mada bi ono formalno moglo da rješava ovo pitanje. Ali baš kad je riječ, riječ je tačno o njemu o identitetu Predsjedništva. Ima nelogičnog da ono samo o sebi rješava tu stvar. Međutim, to nije baš neka greška. Suštinski možda jeste greška. Bilo bi bolje da je to bilo vani, bilo narod ili Skupština. Preostaju ta dva rješenja. Mi smo možda malu grešku napravili onaj dan. Mogli smo održati Skupštinu onaj dan i razriješiti Abdića.
LAZOVIĆ: Sve smo se bili dogovorili i da se popuni Predsjedništvo na toj sjednici. Ali je SDA poslije odustalo od paketa.
BIČAKČIĆ: Mi smo odustali jer smo mislili nema potrebe za paketom. Ne postavlja se pitanje ova dva kandidata. SDA nikad to nije osporavala.
LAZOVIĆ: Bilo je jasno da SDA nije htjela rješavati paket nego samo slučaj Fikreta Abdića i popune tog upražnjenog mjesta. Bio je napravljen dogovor da se ide sa dva čovjeka iz hrvatske nacionalnosti.
IZETBEGOVIĆ: Bilo je govora o tome za ova dva.
BIČAKČIĆ: Koliko je bilo za to obrazloženje na samoj Skupštini, nije bila tamo jasna stvar jesu li dali ostavku, nisu li dali ostavku, nije njihov status bio razriješen. U tom smislu je možda to bilo.
PEJANOVIĆ: Dobro, to je sad prošlo. Nama će trebati dodatna konsultacija i treba nam za to vremena.
X: Pošto ja ne spadam ni u kakvu stranku ni partiju ni u političku aristrokraciju... Ja bih pokušao da kažem nešto o čemu smo mi razmišljali. Mi smo razgovarali o tome sa većim brojem članova Predsjedništva. Mi smo isto tako kao Hrvatski koordinacioni odbor koji obuhvata, nemojte gledati nas kao ličnost već gledajte institucije koje on zastupa, mi smo bili pred velikom dilemom - Kljuić da ili ne. Vjerovatno kao što ste sad pred dilemom Irfan ili Nijaz.
Mi smo stavili na papir sebi, napravili smo jednostavno jedan plan i program i rekli smo šta to mi hoćemo sada, odnosno šta naše predsjedništvo sada neposredno treba da radi. Ne mislim da se uplićem u državne poslove, ali koji su to državno-politički potezi koje će ono morati u narednim nedjeljama i mjesecima da radi.
Mi smo, naravno, odgovorili na pitanje koje je lako odgovoriti, to je pitanje traženja rješenja za ovu državu, a u tom traženju rješenja za ovu državu sigurno ima mirovni proces, a u tom mirovnom procesu, govorim sve o tom mozaiku kad kamičci koji čine taj mozaik je i sprovođenje deklaracija Izetbegović - Tuđman i Izetbegović - Krajišnik. I redom dalje. Pokušavam skratiti svoje izlaganje. Onda smo došli do zaključka da bi izbor Kljuića u ovom momentu, bez obzira na simpatije, bez obzira na njegov veliki doprinos pa i popularnost koju ovdje uživa, bio bi kontraproduktivan. Kontraproduktivan za predsjedništvo i za ovu državu. Jer, mi polazimo od toga - koliko god bilo teško, koliko god bilo razloga za zaoštravanje situacije, Predsjedništvo i svi oni osim Predsjedništva trebaju dati doprinos i odraditi koliko god je moguće i koliko god je to teško na smirivanju stanja. A izbor Kljuića bi sa stanovišta odnosa, a odnosi se, koliko god izgledalo ovog časa na to, odnosi se moraju graditi. Sarajevo - Zagreb mora na neki način izgraditi makar snošljive odnose. Zašto bih ja sad išao na to da dalje iritiram i da bacam crvenu maramu ako to ne moram. Ako moram, druga je stvar. Mi smo zato rekli - HKO nema ništa protiv Kljuića kao Kljuića, kao ličnosti, on će vjerovatno, ako bude prilike i vremena i mogućnosti i ako budemo pitani naravno za neke druge stvari, predložiti ga tamo gdje mi smatramo da to neće biti kontraproduktivno, nego da će biti upravo korisno i dobro.
Ako smijem dvije rečenice reći oko Irfana i Nijaza. Predsjedništvo mora procijeniti šta mu je sad neposredno. Ako će izbor Irfana pomoći u smirivanju krajiške situacije i sličnih situacija, izaberite Irfana. A ako će, bez obzira na Abdića i kategorizacije Abdića (mi iz poslovnog svijeta znamo Fikreta i mimo politike), ali živjeti je i ne mislim da se u Krajini, ja kao običan čovjek, niti može niti želi definitivno vojno taj problem riješiti, ipak će se na kraju morati riješiti na neki politički način, onda ako će biti pogodniji Duraković za rješenje tog problema, ja se ne bih nimalo kolebao. Bez obzira na mišljenje stranaka, na mišljenje Ustavnog suda. Ustavni sud je Predsjedništvu dao za pravo da može tako da učini i mislim da bi odlazak na Skupštinu dodatno iskomplicirao stvari. Mislim da ova situacija u kojoj smo se našli nije stvar argumenata, nego je stvar dvije volje koje su se formirale. Jedna volja u vezi ovih pet opozicionih stranaka. Argumente u prilog stava opozicije ne bih ponavljao, samo bih htio upozoriti na jednu
stvar. Meni se čini da je ovdje u stvari sukob između principa legalnosti i principa demokratije. Po pravilu tumačenja koji su slušali, legalno bi bilo birati i po jednom i po drugom -i sa stanovišta lista i sa stanovišta uredbi. To je legalno. Ali oba ova načela legalnosti impliciraju negdje više, negdje manje demokratskog. S našeg stanovišta, ukoliko nam je stalo do ipak jednog demokratskog pristupa rješavanja problema, dakle do uvida u bilo kakav test, onda bi bilo sasvim demokratski da se uz sve političke procjene šta bi bilo bolje za BiH da se poštuje ova lista.
Dakle, za mene ovdje i sutra na Skupštini to će biti samo opredjeljenje. Poštovanje liste koja je već jednom prošla kroz kakav-takav test, daleko je legitimnija i demokratskija. Pošto se često oko Tanje postavljaju pitanja, mi nemamo ništa protiv. Kada se iscrpi lista kandidata iz reda jednog naroda, onda se pređe na listu vijeća građana. Jer je i tada funkcionirao taj test.
I na kraju, povodom ovog što je predsjednik suda, koliko ja imam uvida u Ustav, zaista dozvoljava suspenziju određenih građanskih prava, ali ne može niko suspendovati već jednom izvršenu volju građana i rezultate te volje. Dakle, vi možete suspendovati sada izbore, ali je jednom već iskazana volja građana kroz ove višestranačke izbore. To ne možete suspendovati. S tog stajališta argumenti idu u prilog poštovanja liste koja je već bila na višestranačkim izborima. (Nastaviće se)