A treba da gledamo šta misli hrvatski korpus u BiH. To treba da gledamo. Zagreb vodi svoje poslove i svoje interese goni, kaže Izetbegović
AVDO ČAMPARA: Ovdje je pravno sve čisto. Jedino mislim, ako se danas priđe izboru članova Predsjedništva hrvatske nacionalnosti, treba prvo izvršiti opoziv. Da imamo i tu odluku. Dva člana. A što se tiče pravne situacije, to sam više puta rekao i pred poslanicima i inače, može se birati sada u Predsjedništvo svaki građanin koga predlože određene političke organizacije i bez obzira na to je li on bio na listama ili nije bio na listama u vrijeme neposrednih izbora. Razlog je taj što smo stavili van snage dok traje ratno stanje ustavnu odredbu o izboru članova Predsjedništva i donijeli uredbu sa zakonskom snagom da člana Predsjedništva bira Skupština RBiH. Tako doslovce stoji. A ako se Skupština ne sastane, onda Predsjedništvo ima sve ingerencije Skupštine. Prema tome, bilo bi, i ja se slažem, bolje ako možete da danas izaberete sve članove Predsjedništva, a ako ne može, onda Predsjedništvo ne može stavljati Skupštinu u položaj da se ona čeka i ne može sastati. Što se tiče Kljuića, ja nisam razumio ovaj prijedlog, ja sam ovaj prijedlog u ovom pismu razumio da se vidi da li bi Kljuić automatski mogao postati član Predsjedništva ako je pod pritiskom dao svoju ostavku. Ja sam pročitao Ustav i u članu 50 prečišćenog teksta doslovce piše da se svi funkcioneri mogu smjenjivati i opozivati, a svaki funkcioner ima pravo podnijeti ostavku i obrazloženje ostavke, što ne znači da obrazloženje mora podnijeti. A ostavka se samo konstatuje. E pošto on nema ni svoje izjave ni ništa, onda bi Kljuić morao ići kao i svi drugi građani.
EJUB GANIĆ: Samo da pitam HKO koje kandidate predlaže?
X: Komšića bezrezervno, a drugi - tražili smo i molili smo sve ovo vrijeme... Molili smo da Komšić ide odmah, a da se ostavi vremena da ne napravimo pogrešan potez. A za Kljuića nismo iz razloga koji sam rekao. Nema nikakvih ličnih niti bilo kakvih drugih, nego smatramo da ne bi bilo produktivno. Zašto nam to treba?
MIRKO PEJANOVIĆ: Bojim se da mi ovdje padamo u vodu stranačkog razmišljanja. Ako bi to generalno moglo da se primijeti, onda smo svi odgovorni. To ne obavezuje ljude iz stranaka. Jer stranka ima svoj stranački interes i to je tako i tako će biti dok god postoje stranke. Što se tiče nas, članova Predsjedništva, mi smo, gospodo, pravnici i ovlašteni i zaduženi zaključkom Skupštine da provedemo izbor. Po ratnim propisima Predsjedništvo vrši funkciju kad se Skupština ne može sastati i u ovom slučaju kad ga Skupština ovlasti. I prenošenje naše nespremnosti da nešto odlučimo saglasno na Skupštinu nije rješenje za kojim još treba posegnuti. Ne isključujem ga kao nešto što može doći na red, ali mislim da za njim ne treba posezati. Kad kažem stranački, mislim da ovdje ispada da mi branimo čovjeka iz jedne grupacije stranaka, a drugi opet brane drugog čovjeka. Mislim da to moramo nadići. Malo me čudi da se politički ne izjašnjavaju ovdje svi članovi Predsjedništva. Mi se moramo svi izjasniti, gospodo, zašto za nešto jesmo, zašto za nešto nismo. Mi moramo imati u vidu državni interes. Ja lično vam moram reći da sam bio svjestan da u izvjesnom pravim grešku, ali sam isto tako vodio računa o interesu države tada kada je nastala kriza sa HDZ. I tada bismo mi, gospodo, i nemojte da upotrebljavam taj argument više, i tada bismo mi birali s liste, dali prednost listi, da smo takvog kandidata dalje na listi imali. Mislim na srpski nacionalni korpus. Poznato je da takvih kandidata na listi više nije bilo. Bio je jedan čovjek koji nije bio u Sarajevu i nije bio dokučiv. Bio je izvan naših teritorija. Onda smo se odlučili na to što smo se odlučili i uzeli čovjeka koji ima izbornu volju poslaničku. To nije bio slučaj sa stranom u hrvatskom korpusu. I mislim da o tome nismo, gledajući generalno interese BIH, pogriješili. Sad nam se to upisuje kao mali argument zašto ne bismo to isto sad uradili. Gospodo, mi bismo to sad isto glasali kad ne bi na listi bilo ljudi koji su prošli narodnu volju. A drugo, Nijaz je čovjek koji ima poslije Izetbegovića i Abdića, ne znam samo kako je kod Ganića, ali Ganić je bio kao Jugosloven, najviše glasova u BiH. I to povjerenje Nijaz je sačuvao. Ja se izvinjavam, time nimalo ne umanjujem povjerenje koje ima g. Ljubijankić i u stranci i u regiji i u narodu. To povjerenje nama sada treba u borbi. Dvije ideje građanska prava ljudi i multinacionalnu BiH. Zašto? Zato što smo mi na toj listi birani od svih ljudi i mislim da mi u to ne bi trebalo da ubjeđujemo naše kolege u Predsjedništvu koji moraju nešto više da vode računa o stavovima SDA.
EDHEM BIČAKČIĆ: Mislim da treba još neke argumente iznijeti poslije svega ovoga. Apsolutno se ne slažem s procjenama da se ovdje nameću dvije političke volje. SDA mislim da sa SDP ima jedinstvenu političku volju i da tu uopšte nema nekakvih razlika. A međutim, šta bi značilo u ovom momentu da na mjesto g. Fikreta Abdića bude izabran bilo ko iz Sarajeva? Kod naših Krajišnika bi to značilo kao davanje prava Fikretu Abdiću. I mi bismo njegove pozicije tamo dobrano pojačali. A mi tamo na djelu imamo oružanu pobunu, koja iza sebe ima veće krvoproliće, i kada cijenimo te momente, onda moramo s tim računati. Mi tamo imamo rat. Kako će on biti riješen - da li političkim ili vojnim putem, to je još veliko pitanje. Dakle, meni je žao što ovdje g. Filipović ne prisustvuje, on bi mogao opisati taj osjećaj i opredjeljenje Krajišnika kao jednog posebnog, da kažem, sloja ljudi koji je uvijek imao te svoje istaknute predstavnike za kojima je išao. To je kroz istoriju evidentno.
Ne volim govoriti o faktičkom stanju, ali nemojte ni da ga zaboravljamo. On je i geografski potpuno odvojen od ostalog dijela slobodne BiH. Ako mi ne budemo uvažavali specifične interese sa tog područja, to će biti smatrano kao dizanje ruku od tog područja. Ja bih molio da se ovi argumenti cijene. U svim kontaktima i u diskusijama ljudi su mi dobrano ukazivali na ove činjenice i na ove faktore. I mislim da ne bismo mi insistirali da se ovdje nadmudrujemo sa SDP po ovom pitanju. Apsolutno nam to nije cilj nego nam je procjena, a ono je dobro izanalizirana, jer smo imali dosta vremena do sada, nismo ovu stvar brzo riješili kao što je trebalo, dala za pravo da istrajemo i da smatramo da je svako drugo rješenje pogrešno. A vrijeme će suditi kakve su odluke bile u ovom momentu.
PEJANOVIĆ: Molim polemiku. Mislim da je ispala mala neopreznost, što može biti moje krivo zaključivanje poslije diskusije g. Bičakčića. Mislim da Nijazov izbor ili bilo čiji izbor ne smije da se dovodi u vezu s tim da li bi time ojačale pozicije F. Abdića. One su takve kakve jesu i mi se s njima moramo svi boriti. I svi pojedinačno i svom snagom svih organa. Prema tome, vodite računa da ne bi moglo da stoji da bi Nijazov izbor ojačao pozicije F. Abdića. Molim vas, o tome morate voditi računa.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ja, koliko sam razumio Bičakčića, da bi neizbor Irfana pojačao, a ne izbor ovog čovjeka. Nego njegov neizbor. Odnosno napuštanje Krajine. Oni su poručivali ovih dana da ih i kod sastava Vlade slučajno ne zaboravimo, da tu ima prigovora itd. Oni gledaju to. Jer Fikretov je jedan jak argument koji je ovih dana... braneći taj svoj postupak kako je Sarajevo njega, Sarajevo se nije brinulo, nema nijednog ministra, itd. Oni tamo sastavljaju vlade, ambasadore šalju, itd. Oni su rekli da se u tom pravcu ne bi trebali zaboraviti. A sad, kad je već kandidatura jednog Krajišnika stavljena tamo, možda ne bi bilo baš produktivno da se zaobiđe.
PEJANOVIĆ: U pravu ste oko Vlade. Međutim, Predsjedništvo je sastavljeno bez regionalnog kriterija i bez ovog kriterija nacije. To je svih građana, svih naroda. Samo je obezbijeđeno da bude iz svakog naroda jedno.
IZETBEGOVIĆ: Nije rekao da bi izbor, jer bi to bilo loše da se čuje, da bi izbor Nijazov neproduktivno djelovao. Nego obrnuto, neizbor Irfana, koji je kandidovan kao Krajišnik, njegovo isključivanje u korist Nijaza po njegovom mišljenju bi politički bilo neproduktivno. Je li to tako ili nije? Pošto moram svaki put da kažem da politika nije matematika, ne možemo da saberemo. Jedino možemo da kažemo - hajde, da vidimo šta više ljudi misli. Zato se glasanje vrši. Nisu to nadglasavanja, nego je ovo pretpostavka da će, da je nešto mudrije jer ne možemo da sračunamo. Nema glasanja od toga da je 2x2=4. Tu nema glasa niti ima potrebe. U politici vi ne možete procijeniti. Evo, sad ti kažeš državni interes. On smatra da je državni interes obrnuto, baš to. Ne kaže on - molim vas mi stranački hoćemo da proguramo, nego državni. Vi isto tako ne kažete stranački nego državni. Prema tome, kad je riječ o državnom interesu, pa se ne možemo složiti šta je državni interes, onda jedino preostaje da u jednom tijelu gdje sjedi 20 ljudi kažemo - hajde, šta ko misli šta je državni interes. Koliko ljudi misli da jeste, a koliko da nije. Pa ako je 12:8 ljudi kažu - to je onda, znači, pametnije. Zato se vrši glasanje. Kao da je sad sukob državnog i stranačkog interesa. Nije to. Nego ili stranačkog i stranačkog, to može vrlo lako da bude, ili dva shvatanja državnog interesa ovdje. Ako je stranačkog i stranačkog, opet treba da se glasa. Glasanje nije sramota. Na svijetu se svugdje glasa i svakodnevno se glasa i donose se odluke često vrlo tijesnom većinom. 52:48 kao na košarkaškoj utakmici. Što je sramota glasati? To je na demokratiji zasnovano.
Ja sam ovdje procijenio da mi ovdje nemamo saglasnosti u pogledu izbora ova dva čovjeka, Kljuića i Komšića. Mi ćemo trebati razmotriti pitanje Kljuića. Ne bih Kljuića izbacio zato što se on možda ne bi svidio Zagrebu. Pravo da vam kažem, što se tiče Zagreba nikakvi hateri me više ne vežu. Pogotovo nakon zadnjih događaja. Mi ćemo trebati ovdje vidjeti da bude hrvatski korpus, ne bi trebalo da zaobiđemo taj korpus. Ovaj put imamo jedino koordinaciono tijelo koje nam je na raspolaganju da kaže raspoloženje hrvatskog korpusa. A šta će o tome Zagreb misliti? Neka misli šta hoće. To ću ja javno kazati prvom prilikom kad izađem pred novinare. Mi smo činili sve i sve, malo i previše, da to nemamo problema. Hoće Akmadžića, hoće Raića, hoće ambasadorska mjesta - evo sve. Šta god, ne bismo li izbjegli sukob. Međutim, oni idu dalje i dalje. Prema tome, ne smatram da smo više obavezni. A treba da gledamo šta misli hrvatski korpus u BiH. To treba da gledamo. A, bogami, šta misli Zagreb? Zagreb vodi svoje poslove i svoje interese goni. Međutim, ovdje imamo, što moramo da uvažimo, izvjesne rezerve Hrvatskog koordinacionog tijela. Izvinjavam se g. Nevjestiću, kako je tačan naziv? Hrvatski koordinacioni odbor? Imamo rezervu HKO u odnosu na izbor Kljuića. Mi to moramo. Imamo stav Ustavnog suda da nema automatike - da je mandat potrošen i da se ne bi mogao mandat obnoviti. Treba ga riješiti kao i sve druge slučajeve. To znači neki prijedlog iza koga bi neko stao, zatim glasanje u Predsjedništvu ili u Skupštini. To je procedura koja se mora upotrijebiti ovdje.
TATJANA LJUJIĆ: Ja bih ovdje pošla prvo od ove činjenice da su izbori bili i postojali, što znači bila je izražena volja građana BiH. Prema tome, anulirati te rezultate izbora je po meni veoma opasno i povlači za sobom veliku odgovornost. Bez obzira na političke interese. Ako su politički interesi, ja bih radije pristala na presedan da biram ljude koji nisu stranački opredijeljeni i koji nisu učestvovali... Ali praviti presedan bilo koje vrste - ako se napravi, samo upozoravam, treba da bude debelo obrazložen, treba iza njega stajati i reći tom istom narodu da se ne poštuje više njegova volja. A ja to, kao član Predsjedništva, ni u kom slučaju ne bih mogla. Eto, toliko.
IZETBEGOVIĆ: Trebalo bi pročitati šta je volja naroda bila onda i šta je danas. Mi znamo dobro, ako se vratimo u ono vrijeme, da je narod, da su stranke dobile određen pristanak ili nepristanak naroda i bilo koga da ste stavili iza te stranke, bio bi izigran. Nisu to bile ličnosti, nego stranke, tako da bi SDA mogla da kaže, ako je riječ o volji naroda, da je tu bila volja naroda. Ta stranka je dobila neuporedivo najveći broj glasova kad je riječ o muslimanskom korpusu, čiji sad predstavnik ovdje radi. Tako bi se moglo i na taj način razmišljati, odnosno dokazivati, šta je bila volja, a šta je danas volja naroda dosta je neizvjesno. Ali se vraćamo na 1989. godinu, onda SDA može da brani stav da su tamo svi ljudi izabrani zato što su bili u toj stranci i ma ko da je bio, bio bi izabran. Neko ko nije bio van toga ne bi bio izabran.
LAZOVIĆ: ...Kandidati muslimanske, hrvatske i srpske nacionalnosti birani su i od drugih ljudi, od druge nacije. Jer i Srbi su glasali za Vas, Abdića, Hrvati isto tako. Jer ne bi se moglo desiti da F. Boras pobijedi u Drvaru gdje ima 98% Srba ili Ivo Komšić ili neko drugi. Sve su to otvorena pitanja.
PEJANOVIĆ: Dobili su povjerenje naroda kao povjerenje koje je dato od sviju i dobili su kao individue iz određene stranke. Mislim da je Nijaz treći čovjek iz muslimanske nacije bez obzira na to koje su stranke predlagale.
IZETBEGOVIĆ: Upravo se SDA poziva na rezultate izbora. Samo zavisno koju rubriku pogledaš.
PEJANOVIĆ: I pogledajte koliko je SDP dao kadrova i ljudi za odbranu zemlje. Koliko je izginulo tih ljudi. I hoću da kažem da jako uvažavam g. Bičakčića i kao aktivistu i kao čovjeka, da nije mudro što se iz stranke čuju glasovi koji su se čuli ovdje od poslanika iz te stranke da će ovo biti prevlast... Nema mjesta takvoj tvrdnji niti takvoj bojazni. Trinaestog marta one godine kad je počeo rat upravo je ovih pet parlamentarnih partija stalo zajedno s onim ko je htio da se bori za multinacionalnu i cjelovitu Bosnu. A to je bila i SDA s nama. I tu se nije gledalo nacionalno, gledalo se politički. Tu se nije gledalo pragmatički, nego strategijski. I da znate da je u tome ogroman udio imao upravo lično g. Duraković. Sve se to mora imati u vidu. Mi ovdje ne navijamo za niti protiv ličnosti, nego vagamo šta znači.
IZETBEGOVIĆ: Kad bih vagao praktički zasluge, ja bih Irfana. Kad bih glasao za zasluge što se tiče izravnih, praktičnih, konkretnih doprinosa borbi. Irfan je organizovao otpor ovaj gore, nije Fikret organizovao.
Što se tiče same SDA i učešća, SDA je imala najviše heroja i najviše bjegunaca jer je bila najveća stranka i naravno znaju se ti bjegunci. Ima najviše heroja, ima najveći broj poginulih ljudi. Svi su pozatvarani u Mostaru, Zavidovićima, gdje god je bio drugi okupator, SDA je prva na udaru bila. U Bijeljini su svi pobijeni. Ona borba gore koja se vodila u Bratuncu i Zvorniku, to je vodila SDA. Naravno, bilo je i bjegunaca jer je bila velika stranka. Bilo je unutra svakojakih ljudi. Zna se za onih 15 bjegunaca, a ne zna se za hiljadu ljudi koji su poginuli i koji su u zatvorima u Mostaru, Čapljini i kojekuda. Tako ćemo jednog dana svoditi račune kada malo propaganda popusti pa će se tačno vidjeti šta je ko uradio, koliko je ko dao, gdje su ljudi bili itd. Onda ćemo doći do realnijih procjena oko toga kakvi su doprinosi pojedinih ljudi bili. Sad trenutno ovdje ima jako mnogo propagande. Ponekad zamjeram ovim svojim istomišljenicima SDA što se ne brane više, što češće ne odgovaraju. Stalno se pominje nekih pet-šest imena koji su pobjegli iz SDA - Čengić i ne znam ko još. Dobro, da ne otvaramo sad raspravu o toj stvari. Prema tome, kad je riječ o doprinosu i borbi Irfanov doprinos je bez daljnjeg ogroman. Ali dogodilo se kasnije nešto čudno što se može i ovdje danas desiti. Narod je čudan.
Dogodila se stvar u Krajini, tako da, dok je trajala borba, bili su popularni gore. Kad se to stabiliziralo, došao Abdić i francuski bataljon i uvezao hranu. Ovi se ljudi nisu brinuli za hranu. Onda je Abdićeva popularnost porasla. Sad, ne treba im više ovaj što vodi rat, jer za njih je rat k'o prestao. Abdić je to riješio gore i dobio je neke simpatije, naravno. Dobio je simpatije dosta ljudi što je rekao da nema više rata, hajmo da konačno riješimo. Za vrijeme Irfana bila je prilična nestašica, bilo je više metaka i pušaka i ovoga i onoga, a manje brašna i šećera. Abdić je to riješio. Znao je čovjek da riješi, on je čovjek trgovac pa je znao kako se to radi. Ovi drugi nisu znali. Međutim, jednog dana svešće se računi, ohladiće se malo glave, procjene će biti malo realnije. Sve je to neka remi pozicija između njih dvojice. Nama ne preostaje ništa drugo nego tu stvar prepustiti nekom širem tijelu da procijeni šta bi se trebalo uraditi.
NEVJESTIĆ: Ne znam, ali možda bi se problem mogao riješiti. Nije moje da to govorim, ali pošto neće niko drugi da govorim, Ljubijankić šef Vlade takođe je sastavni dio ovog tijela. Vrlo visoka funkcija. Možda i složenija i teža nego što je člana Predsjedništva, izvinjavam se. Krajina zadovoljna, on je mlad čovjek, poletan, ostavlja dojam u javnosti. Ja ga nikad nisam vidio sem na TV. Dobiće popularnost, Krajina će biti zadovoljna. Predsjedništvo popunjeno. Uostalom, ja nisam političar. Moramo voditi računa o svemu tome. Zašto ne bismo napravili kompromis? Cijeli život je kompromis. Obično su stari političari govorili da je to truli kompromis. Zavisi šta se želi, nema trulog.
(Nastaviće se)