HAG - U nastavku odbrane Radovanan Karadžića pred Haškim tribunalom, još jedan bivši oficir Vojske Republike Srpske negirao je danas pred Haškim tribunalom da je njegova jedinica otvarala vatru na Sarajevo tokom rata u BiH.
Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada 1992-95.
Svjedočeći u Karadžićevu odbranu, Miladin Trifunović, koji je bio komandant Vogošćanske brigade VRS izjavio je da je artiljerijska vatra te brigade bila usmjerena na strateško brdo Žuč iznad Sarajeva, za koje su se vodile stalne borbe, a ne na sam grad, niti na njegove stanovnike.
Kao i prethodni svjedoci odbrane, Trifunović je da se Vogošćanska brigada isključivo branila od napada Armije BiH koja je "očajnički nastojala da se probije iz grada".
Civili, po riječima svjedoka, nikada nisu bili uzimani za metu, u skladu sa naređenjem više komande da se poštuju Ženevske konvencije.
Tadašnji kapetan Trifunović posvjedočio je i da nikada nije ometao ni zaustavljao humanitarne konvoje za Sarajevo koji su prelazili kroz zonu njegove brigade.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka En Saterlen (Ann Sutherland) je svjedoka suočila sa dokazima da su, po njegovom naređenju, zarobljeni Muslimani bili isturani "kao živi štit" i primoravani da kopaju rovove tokom borbi za Žuč.
Tužiteljka je u sudnici prikazala Trifunovićev zahtjev iz septembra 1992. da mu iz zatvora poznatog kao Planjina kuća budu poslati zarobljenici, kao i kasnije izvještaje upravnika zatvora po kojim su neki od Muslimana na Žuči poginuli i ranjeni.
Trifunović nije negirao da su zarobljenici stradali, ali je tvrdio da ih njegovi vojnici nikada nisu isturali kao "živi štit". Pri tom iskazu ostao je i pošto mu je zastupnica optužbe citirala iskaze preživjelih svjedoka.
"Odgovorno tvrdim da nikada u tu svrhu nisu korišćeni, nego isključivo za utvrđivanje položaja", rekao je svjedok, dodajući da su isti posao radili i srpski vojnici.
Na pitanje tužiteljke zna li da je upotreba zarobljenika suprotna Ženevskim konvencijama, Trifunović je odgovorio: "Mi smo imali naredbu ministra odbrane da se mogu upotrijebiti ako nisu izloženi opasnosti. Smatrali smo da nisu bili izloženi opasnosti, jer su svuda bili s nama".
Upitan kako su zarobljenici ginuli i bili ranjavani ako nisu bili "izloženi opasnosti", svjedok je uzvratio: "Bili su s nama, zajedno smo bili izloženi opasnosti".
O zlostavljanju i ubistvima Srba u Sarajevu u proljeće i ljeto 1992. na suđenju Karadžiću danas je svjedočila Željka Malinović.
Malinović je izjavila da su njenog oca muslimanske snage uhapsile u junu 1992. i da je od teških povreda umro u novembru te godine u zatvoru u kasarni Viktor Bubanj. Po ekshumaciji 1996., utvrđeno je da su mu bile polomljene obje noge i više rebara, a nedostajala je donja vilica.
Svjedokinja je tvrdila i da su, sredinom aprila 1992, 17-godišnjem Slaviši Kravljači pripadnici muslimanskih snaga zabijali eksere pod nokte, a zatim izveli na trg Zavnobiha gdje ga je gomila, u kojoj su bile i njene komšije, kamenovala.
Malinović je posvjedočila i da je u isto vrijeme bila očevidac kada su "Zelene beretke" pucale na JNA u kasarni Viktor Bubanj iz dispanzera u kojem je radila kao medicinska sestra.
U unakrsnom ispitivanju, svjedokinja je potvrdila da je za zlostavljanje Kravljače samo čula, a imena komšinica koje su u njemu učestvovale nije mogla da se sjeti. Na pitanje da li je to nekada prijavila, odgovorila je da je sam Kravljača, koji je preživio, svoju priču ispričao na televiziji RS.
Suđenje Karadžiću biće nastavljeno 27. novembra, kako je predviđeno ranije utvrđenim rasporedom rada.
Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.