BANJALUKA – Prije tačno godinu dana plakali su cijelo Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, ali tuga je vladala i u nekim zemljama regiona.
Tog 20. decembra 2011. godine bitku za život izgubio je Ognjen Gudelj, jedanaestogodišnjak iz Trebinja, kojem je u njemačkom gradu Kilu izvršena transplantacija koštane srži.
Ognjenova "armija" uradila je video sa njegovim fotografijama i tekstovima koji su tokom humanitarne akcije objavljivani. Ovim malim gestom željeli su pokazati da još svi mislimo na Ognjena, te da je on heroj kojeg je teško zaboraviti.
U cjelosti prenosimo tekst i video koji je pripremila Ognjenova "armija" te poslala redakciji portala "Nezavisnih novina".
Mali naš veliki "generale"!
U ovaj dan ponovnog buđenja bola neprebolnog i sjećanja na tvoju borbu, koja je tim danom okončana, ponovo se rađaju nada i vjera u ljudsku solidarnost i humanost, koje si ti na jedinstven i neponovljiv način pokrenuo u svima onima koji su se borili zajedno s tobom u pokušaju da nadvladaju ništavilo i suprotstave mu ljudskost, spremnost na pomoć i čovjekoljublje.
Ti si bio onaj koji je okupio prvu i najveću armiju humanista na našem i drugim prostorima i udružio ih u naporu da pomognu bližnjem, da se pokaže da još nije nestalo u nama dobrote, razumijevanja za bol drugog čovjeka i htjenja da se pritekne bližnjem u nevolji. Svojim optimizmom i željom da tvoj mladi život u ovoj dolini suza potraje onoliko koliko je to višnjom silom zadano, hrabrio si sve oko sebe govoreći često: „Čuva Bog Ogija svog“, vjerujući da to zaista tako i jeste i da ćeš među nama ostati ono vrijeme koje je Gospod za tebe odredio. Baš kao što je i sveti vladika Nikolaj rekao svojim roditeljima kad je bio teško bolestan kao dijete. Kažu da su mu u posjetu došli roditelji koji su bili skoro sigurni da dječak neće preživjeti tada neizlječivu bolest. On im reče da nije njihovo da uzimaju sebi božje stvari u ruke: "Bog sami zna šta mi je odredio na ovom svijetu da moram da završim, pa ako treba nešto da mu završim ovdje, on će me ostaviti da još živim, a ako ne treba, to su njegove stvari..."
"Generale" naš, samo je volja Gospoda mogla biti jača od želje onih koji su bili radi da te zadrže među sobom i samo je tako moglo biti odlučeno da si potrebniji negdje gore, u boljem i pravednijem svijetu od ovog koji si ostavio iza sebe. Duboko vjerujemo da si i tamo nastavio davati nadu, dijeliti sreću s drugima, kao što si to radio i ovdje, i da bdiš nad nama kao što smo svi mi koji te volimo bdjeli nad tobom i uzdali se da nas ipak nećeš napustiti tako rano.
Za utjehu nam ostaje neizbrisivo sjećanje na tvoju hrabrost, snagu i volju, ostaje nam zavjet da ćemo nastaviti put koji smo s tobom počeli, u nastojanju da i u ovim teškim i nečovječnim vremenima ostanemo ljudi veliki bar onoliko koliko si ti veliki bio.
Tvoja "armija"