Društvo

Pratite nas na Google news

Pješke ide od Graca do Meke

Pješke ide od Graca do Meke
Pješke ide od Graca do Meke
Mirsada Lingo-Demirović

SARAJEVO - Thair Abud, Austrijanac iračko-njemačkog porijekla, koji iz Graca pješke putuje u Meku, svetište muslimana iz cijelog svijeta, toplo je primljen u BiH.

Kaže da je u Novom Šeheru doživio lijepo iskustvo, jer mu je vlasnik motela u kojem je spavao rekao da ga on časti, a u Sarajevu ga je jedan čovjek, kaže, odveo svojoj kući.

Abud kaže da je i na pijaci u Sarajevu doživio iznenađenje.

"Pošao sam da kupim malo grožđa da se osvježim. Nekako sam se sporazumio s ljudima i kad su shvatili da pješke idem u Meku, počeli su da mi daju besplatno voće", priča Abud, koji je na daleki put krenuo 25. jula.

Ističe da ima pozitivna iskustva s prethodnih putovanja jer su mu ljudi dosta pomagali i sa simpatijama prihvatali njegov put.

"Najviše daju siromašni. Gdje god sam bio, najviše pomoći sam dobio od onih koji jedva da imaju i za sebe", objašnjava Abud.

Abud želi pješke otići u Meku zbog toga što je to, kaže, dug  i obećanje dato na svetištu Santjago de Kompostela. To je jedno od tri najznačajnija svetišta  katolika, pored Jerusalema i Rima.

Abudova priča počela je prije nekoliko godina kad je njegovoj sestri dijagnosticiran karcinom.

"Teško me pogodila bolest moje sestre, a nikako joj nisam mogao pomoći. Onda sam odlučio da pješačim za nju. Krenuo sam pješice u Španiju, u Santjago de Kompostelu. Kad sam stigao tamo, dao sam obećanje da ću, ako moja sestra preživi, otići pješice u Meku", priča nam Abud.

Njegova sestra je preživjela i sad je zdrava, a on je krenuo na dugo putovanje.

U Meku bi, objašnjava, kako je izračunao, trebalo da stigne u martu ili aprilu.

"Neću stići tamo u vrijeme kada vjernici obavljaju Hadž, ali ću obaviti Umru i ispuniti obećanje. To je sad najvažnije, a na Hadž ću se vratiti jednom, planiram, ali tad neću ići pješice", kaže Abud.

Dodaje kako pješačenje otvara um, te da je vjera u srcu i da je sve moguće ako dovoljno vjeruješ i ako u tom vjerovanju nema "glave".

"Vjerovanje srcem uči nas da smo svi jednaki i da nema razlika među nama. Vjerovanje iz srca propagira mir, a vjerovanje i razmišljanje o religiji 'glavom' može dovesti samo do ratova, čemu možemo biti i svjedoci", poručuje Thair Abud.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije