Ako želimo da pomognemo osobi s poteškoćama u razvoju, moramo da pratimo njihove potrebe u različitim oblastima života. Ove osobe imaju prava kao i svi drugi ljudi, ali da bi ta prava bila zagarantovana u praksi, često im je potrebna pomoć koja se mora personalizovati, kaže Valerija Bužan, potpredsjednica Evropskog udruženja pružalaca socijalnih usluga i direktorica Centra za obuku, rad i zaštitu "Dolfka Boštjančič" (CUDV "Draga") Ljubljana.
Bužanova u intervjuu za "Nezavisne novine" otkriva šta je to deinstitucionalizacija i zašto je značajna, kako su u Sloveniji uspjeli socijalnu zaštitu osoba s poteškoćama u razvoju dovesti na tako visok nivo, te o inkluzivnom radu i većim pravima ovih osoba.
NN: Možete li objasniti šta je to deinstitucionalizacija i zašto je bitna?
BUŽAN: Deinstitucionalizacija je proces obezbjeđivanja uslova da osoba s intelektualnim poteškoćama živi u zajednici kao ravnopravni građanin. U posljednje tri decenije, u zemljama EU, kao i u Sloveniji, u oblasti brige o osobama s poteškoćama u razvoju, počeli su se mijenjati stavovi od odbijanja i isključivanja u prihvatanje i integraciju ovih osoba u normalnom okruženju. Tri osnovna principa daju dobro objašnjenje deinstitucionalizacije, a to su integracija, normalizacija i inkluzija, koja je popularizovana posljednjih godina.
NN: Na koji način ste u Ljubljani i Sloveniji podigli nivo socijalnih usluga na tako visok nivo?
BUŽAN: U Evropi su institucije za osobe s poteškoćama u razvoju uspostavljene u skladu s idejama iz 19. vijeka i njihova svrha je bila da ublaže patnju uključivanja ovih osoba u društvo. Tokom vremena, institucionalna briga postala je instrument segregacije i kontrole. Nakon Drugog svjetskog rata, situacija se postepeno počela mijenjati, a neke zemlje su počele razvijati oblike života izvan velikih institucija u lokalnim zajednicama. Važno je da su vlade ovih zemalja razvile principe i politike za prelazak sa institucija na život u zajednici, tako je i u Sloveniji, gdje ovaj proces još traje.
NN: U Sloveniji veliki broj osoba s poteškoćama u razvoju sada radi. Gdje ove osobe rade i kakve savjete možete dati u vezi sa zapošljavanjem ovih osoba?
BUŽAN: Tokom različitih projekata razvili smo dobre primjere inkluzivnog zapošljavanja, na primjer, pomoć u kuhinji, u biblioteci, elektroprivredi, bašti, prodavnicama, pekari, u hotelima i slično. Iskustvo svih učesnika je bilo veoma dobro, jer su osobe s intelektualnim invaliditetom pokazale da se mogu zaposliti kao i svi drugi. Dobar primjer inkluzivnog zapošljavanja je restoran "Druga violina", koji je razvio naš centar "Draga" u Ljubljani. Na taj način želimo da našim gostima ponudimo priliku da sa jedne strane upoznaju osobe s posebnim potrebama, a sa druge strane da ove osobe testiraju svoje vještine u uobičajenom okruženju. Usvajanjem Zakona o socijalnoj inkluziji u Sloveniji ostvarile su se veće mogućnosti za zapošljavanje u normalnim okruženjima.
NN: Koje sve oblike smještaja za osobe s poteškoćama u razvoju imate u Sloveniji i koliko su ovi ljudi sada nezavisni?
BUŽAN: Danas, naši stanovnici borave u manjim domovima, gdje je uključeno od 10 do 24 osobe. Neki od njih su samostalni u manjim stanovima. Sve jedinice u kojima žive naši korisnici, djeca i odrasli, uključene su u okruženje u kojem žive kao i u lokalnoj zajednici. Na početku je bilo neslaganja s komšijama, trebalo je mnogo raditi na podizanju svijesti u životnoj sredini. Ako želimo da pomognemo osobi s poteškoćama u razvoju, moramo da pratimo njene potrebe u različitim oblastima života. Ove osobe imaju prava kao i svi drugi ljudi, ali da bi ta prava bila zagarantovana u praksi, često im je potrebna pomoć, koja se mora personalizovati.
NN: U aprilu je u Sloveniji donesen zakon koji omogućava ovim osobama sa glasaju. Na koji način će ovo uticati na osobe s poteškoćama u razvoju, ali i na cijelo društvo?
BUŽAN: Usvajanjem novog Kodeksa o porodici u aprilu ove godine roditeljima neće biti produžena roditeljska prava nakon navršene 18. godine djeteta s poteškoćama u razvoju. Ranije su ova djeca bila "vječna djeca", čak i ako su zapravo mogli sami odlučivati. Novi kodeks će povećati ulogu osoba s intelektualnim teškoćama u smislu njihove veće autonomije u odlučivanju o njihovim potrebama i željama. To znači da se o povlačenju glasačkih prava neće odlučivati automatski kao ranije, već će sud odlučiti na osnovu dokaza i presude pojedinačno za svakoga. Ovo će sigurno rezultirati većom snagom i vidljivošću grupe u društvu, a time i većom moći odlučivanja.
NN: Koja je tajna uspješnog rada Centra "Draga"?
BUŽAN: Možemo reći da je efektivan rad zapravo rezultat i posljedica različitih faktora, napora pojedinaca i grupa koji imaju jasnu viziju i ciljeve. Ovo je holistički i kontinuirani proces koji se konstantno razvija, dopunjava, mijenja i nikada ne završava. Posebno bih naglasila važnost angažovanja i aktivnosti zaposlenih jer samo aktivni zaposlenici mogu biti od pomoći aktivnim korisnicima. Takođe, tu je i široka mreža pojedinaca, organizacija, grupa, društava koji imaju jaku volju i energiju, i uporno optimizam i pozitivan stav, i slijede korake deinstitucionalizacije.
NN: Koje savjete možete da date sličnim centrima u RS i na koje sve načine možete da sarađujete s njima?
BUŽAN: Srećni smo što možemo podijeliti naše iskustvo sa svima koji žele promijeniti sistem brige za osobe s intelektualnim teškoćama. Možemo pomoći na nivou planskih promjena, obuke zaposlenih, praćenja razvoja novih oblika, a posebno u uključivanju u evropske zajednice. Takođe, možemo raditi i na integraciji u evropske projekte.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.