DOBOJ - Božić nam je posebna radost, mi smo služavke maloga Isusa, i taj dan su nam srca punija, poručile su juče članice zajednice dobojskog samostana svete male Terezije.
Zajednicu sestara služavki malog Isusa čine sestre Bernardina Šarić, Zlata Kobaš, Amata Doknjaš i Anita Rajić, koje Božić proslavljaju u društvu sa još četiri starice koje njeguju u prostorijama samostana svete male Terezije.
Pripreme za proslavljanje rođenja Isusa Krista, kaže sestra Bernardina Šarić, počele su još 2. decembra kada je nastupilo adventsko vrijeme, i od tada su molitve svih članica zajednice učestalije, a i više se posti.
"Božić je za nas nešto veliko jer se rodio spasitelj svijeta. Skoro svaki 25. u mjesecu obilježavamo božićni datum. Više se molimo, dolaze nam u posjete, mi obilazimo svoje, ako možemo, to je obiteljski blagdan. Nešto se u zraku osjeća za božićnog dana, tako da su i srca punija, atmosfera je drugačija, a osim toga malo se i kuća sredi, kuhinja je malo drugačija, sve nas to diže i drži", kaže sestra Bernardina.
Život u samostanu je uređen dnevnim redom, ispunjen molitvama i dnevnim dužnostima, ali za Božić on je nešto svečaniji.
"Sa početkom jutra se molimo, imamo zajedničku molitvu, zatim idemo na svetu misu, a potom pjevamo božićne pjesme", kaže sestra Zlata Kobaš.
Svečani ručak za članice zajednice i starice koje njeguju priprema sestra Amata Doknjaš, koja ističe da je hrana prilagođena štićenicama.
"Napravim slatkiše, orahnjaču, rožato i grčku baklavu, a od jela pravim sarmu, francusku salatu i pileću juhu, obično za blagdane pravimo takvu juhu. Pravim i domaći kruh sa figurama. Za Uskrs su posebne figure, a za Božić su klas, križ, kruna, koje stavim na kruh", ispričala je sestra Amata.
Zajednica sestara služavki malog Isusa u Doboj se vratila 2009. godine, nakon obnove samostana svete male Terezije.
Prvi put su u ovaj grad časne sestre došle 16. novembra 1942. godine, tadašnje vlasti su ih 1. jula 1949. godine prognale, ponovno su se vratile 1975. godine, ali su 1992. godine drugi put napustile samostan.