Miloš Atanasković (18), Jovan Ilić (18), Đorđe Marjanović (17) i Marko Živković, četvorica mladića koji su se u srijedu ugušili u vikendici, sahranjena su dana u rodnom selu Svojnovu. Više od hiljadu ljudi na vječni počinak ispratilo najbolje mladiće u selu.
U četiri bijela kovčega stavljena su tijela mladića koji su od detinjstva bili nerazdvojni. Svaki kovčeg položen je na prikolici koju su vukli autobmobili. Đorđe Marjanović bio je sin jedinac.
- Ne znate vi svi ljudi koliko su ovo bila dobra djeca. Uvijek nasmijani mladići, snažni, hrabri, jaki, uredni. Ponos i dika Srbije. Ništa ih ne zamijeni dok ima Svojnova. Samo roditelj zna kolika je tuga izgubiti dijete. nema veće žalosti. Ostaje nam nada da će tamo gore, nastaviti svoje veselo druženje, da že opet igrati fudbal nebeskim livadama - održao je govor na opijelu predsjednik MZ Svojnovo, dr Miroslav Dačić.
Atanaskovića koji je važio za najvećeg veseljaka ispratio je orkestar.
- Uživala sam njega da gledam kako se veseli, kako živi, nikad da pije ili da pravi problem, uvijek je trijezan uživao u životu, u društvu. Majke ih odnjegovale da ih sad sahrane - priča jedna od rođaka Atanaskovića.
Kolona duga nekoliko kilometara dugo je prolazila selom. U četiri kovčega pored tijela spakovane su njihove omiljene igračke iz djetinjstva, lopte, lične stvari.
Marjanovićev kovčeg spustili su momci u dresu FK Napredak iz Svojnova.
Oni su pronađeni u četvrtak ujutru u vikendici Miloša Atanaskovića gdje su se okupili da uživaju u bezbrižnim danima mladosti. Kako je pokazala obdukcija, ugušili su se ugalj monoksidom iz agregata koji je napajao struju u kući.
Ako su nešto imali i da dodaju poslije ove nezapamćene nesreće u Pomoravlju, najbliži poznanici četvorice nerazdvojnih drugova juče od tuge nisu mogli da dođu do riječi. Ispred porodičnog doma Živkovića, njegov otac Zoran je jedva stojeći dočekao nekoliko sveštenika koji su doputovali iz Kruševca da pomognu unesrećenoj porodici.
Najhrabriji je bio otac Đorđa Marjanovića, koji je uspio da smogne snage i kaže da mu ne preostaje ništa drugo nego da vjeruje da je sudbina tako htjela.
- Ovo im nije bio prvi roštilj u vikendici nedaleko od sela. Često su odlazili gore. Uvijek su bila njih četvorica, samo u rijetkim prilikama poveli bi još nekoga. Uvijek su se grijali na drva, a taj agregat je i do sada bio tamo kako bi proizvodio struju. Nikada nije bilo problema. Nismo krivi ni mi ni oni. Jednostavno se tako dogodilo - priča Momčilo Marjanović, očiju punih suza.
Iz dvorišta kuće u kojoj su četvorica prijatelja zajedno otišla u smrt, juče se samo čuo lavež pasa jer su mještani cijelog sela bili kod porodica nastradalih da polože cvijeće na bijele kovčege nastradalih.
Prije samo tri dana, najbolji drugovi, i po svjedočenju svih koji su ih poznavali najbolja djeca u selu, otišli su u vikendicu da proslave jer su se ponovo okupili dok traje zimski raspust.
Đorđe je bio učenik srednje ekonomske škole u Paraćinu, Jovan je bio na drugoj godini Bogoslovije u Nišu, Marko je pohađao trgovačku školu u Paraćinu, a Miloš je bio na trećoj godini pravno-poslovne škole u Beogradu.