BEOGRAD - Apelacioni sud u Beogradu juče je otvorio pretres protiv četvorice pripadnika nekadašnje Državne bezbjednosti (DB), koji su prvostepenom presudom osuđeni na ukupno 100 godina zatvora za ubistvo vlasnika "Dnevnog telegrafa" Slavka Ćuruvije 1999. godine.
Sud je odlučio da ponovo razmatra slučaj, pošto je razmotrio njihove žalbe na prvostepenu presudu, navodeći da prvostepeni sud nije postupio po primjedbama iz prethodnog rješenja Apelacionog suda.
Prvostepenom presudom, zbog podstrijekavanja na ubistvo, na po 30 godina zatvora osuđeni su tadašnji šefovi DB Radomir Marković i Milan Radonjić, dok su kao saučesnici, na po 20 godina zatvora osuđeni bivši operativac Beogradskog centra Ratko Romić, i pripadnik rezervnog sastava DB-a Miroslav Kurak, koji je u bjekstvu.
Odbrana i tužilac juče su potvrdili prijedloge dokaza koji su i ranije izneseni, a o kojima će sudsko vijeće odlučivati. Iskazi okrivljenih ostali su nepromijenjeni, a oni ističu da ne postoje neposredna saznanja prethodno saslušanih svjedoka o tome ko je zapravo počinio ubistvo.
Takođe, nova stvar juče je to da odbrana insistira da se uradi konstrukcija ubistva tačno na godišnjicu i u tačno vrijeme, kako bi, kako kažu, dokazali da "navodi iz optužnice nisu mogući".
Ćuruvija, vlasnik lista "Dnevni telegraf" i nedjeljnika "Evropljanin", ubijen je 11. aprila 1999. u prolazu ispred zgrade u kojoj je živio. Branka Prpa, koja je bila sa Ćuruvijom za vrijeme ubistva, ponovila je juče da Kurak nije pucao na Ćuruviju. Ona je rekla da ne prepoznaje Miroslava Kuraka ni Ratka Romića kao izvršioce ubistva.
Prpa je ponovila da je tada osjetila udarac u glavu, pala i onda je vidjela blijedog muškarca sa crnim očima kako prilazi i puca Ćuruviji u glavu.
Dodala je da je nakon ubistva, počinalac stajao iznad nje i da je zaključila da je razmišljao hoće li će i nju ubiti. Detaljan opis ubice je dala u policiji, a u decembru 2000. je vidjela umrlicu u novinama čovjeka koji je ličio na ubicu, ali juče nije htjela da ponovi njegovo ime.
Ćuruvijinom ubistvu je, kako je kazala Prpa, prethodio permanetni progon i pritisak.
Marković je ostao pri svojoj odbrani sa suđenja, dodajući da je tokom postupka bilo skoro 100 svjedoka, od kojih je samo Branka Prpa imala posredna saznanja o ubistvu, jer je bila svjedok, dok su svi ostali svjedoci, kako je rekao, imali saznanja iz novina ili su čuli od nekoga.
Pričajući o svjedocima, Marković je rekao da su Milorada Ulemeka Legiju proglasili kao svjedoka, a da je on i sam na suđenju rekao da nema neposredna saznanja o ubistvu, već samo ono što je čuo.
Ćuruvija je, kako je Marković naveo, bio na mjerama Državne bezbjednosti, jer su imali informacije da sarađuje sa stranim službama, a ne zato što je bilo planirano njegovo ubistvo.
Marković je rekao da motiv ubistva ne može biti Ćuruvijino pisanje jer je on sedam mjeseci prije ubistva dobio zabranu zbog neprimjerne retorike i tada mu je zaplijenjena redakcija i nje mogao da izdaje.
Radonjić je ostao pri svojoj odbrani. Romić je takođe ostao pri odbrani i dodao da nije učestvovao u ubistvu Ćuruvije. Kao direktni izvršilac ubistva navodi se pripadnik rezervnog sastava DB-a Miroslav Kurak, koji je u bjekstvu, pa mu je presuda izrečena u odsustvu.
"Ovo suđenje je od presudne važnosti, jer ulazimo u finiš slučaja koji traje 24 godine. Suđenje je počelo pre osam godina, a imali smo dve prvostepene presude i jedno vraćanje na ponovno suđenje od strane Apelacionog suda. Posle svog tog vremena, konačno se bližimo kraju ovog slučaja, koji bi trebalo da donese pravdu kako za Slavka Ćuruviju, njegovu porodicu i prijatelje, tako i za čitavu medijsku i novinarsku zajednicu u Srbiji i za sve građane Srbije", rekla je Ivana Stevanović, direktorka Fondacije "Slavko Ćuruvija". (Euronews, Tanjug)