ZAGREB - Skandal oko hapšenja sada već bivšeg predsjednika privredne komore Hrvatske Nadana Vidoševića ne jenjava, a otkrića o njegovom neprocjenjivom bogatstvu u raznim kolekcijama i nepokretnostima zaintrigirao je psihoanalitičare koji kažu da je njegova nezajažljiva pohlepa ustvari bolest - hubris sindrom ili grandomanija.
Izuzetno naglašena megalomanija, gramzivost i nezajažljiva pohlepa objašnjava potrebu Vidoševića da bez ikakve granice gomila kuće, vile, zemljišta, imanja umjetničke slike, luksuzne satove
Nema drugog načina da se objasni zašto je čovjeku potrebno čak 700 kvadrata životnog prostora, zašto mu nije dovoljna oveća vikendica, nego ima bajkovito imanje u Gorskom kotaru, pa još uz to gradi i imanje na Kupresu, zašto mu nije dovoljna jedna kuća na moru, zašto u podrumskom bunkeru zagrebačke luksuzne vile krije stotine vrijednih slika, umjesto da su one okačene na zidu.
Sve to objašnjava hubris sindrom, odnosno grandomanija, što spada u narcisistički poremećaj ličnosti, tvrde hrvatski psihijatri i psiholozi.
Ne analizirajući konkretno Nadana Vidoševića nego profil balkanskih političara, docent Darko Marčinko, suautor knjige "Narcistički poremećaji ličnosti i njegova dijagnostička opravdanost", za zagrebački "Večernji list" objašnjava da većina političara pati od narcističkog poremećaja.
"Mnogi političari pate od hubrisovog sindroma, a što su društva nezrelija, kao što je na Balkanu, to je izraženija njihova potreba da preko noći žele da postanu milioneri. Na primjer, u Americi u politiku ulaze ljudi koji su već bogati, a kod nas se ulazi u politiku da bi se obogatilo", rekao je Marčinko.
Grandomanijom osobe s narcističnim poremećajem kompenziraju unutarnju inferiornost.
"U gomilanju bogatstva oni nemaju granica, njima su potrebni stanovi, vile automobili da bi se osjećali dobro. No, kod njih je izražena dihotomija, pa kad padnu, odnosno budu otkriveni, padaju u nemoć i koriste se projekcijom, odnosno optužuju druge da im pakuju. Tada tvrde da su žrtve sistema, da im je sve namješteno, nikako ne priznaju da su do bogatstva došli nezakonito", precizira Marčinko.
Psiholog Mirjana Krizmanić pak kaže da je kod Vidoševića jednostavno riječ o nezajažljivoj pohlepi, a takvi mogu biti razni profili ličnosti.
Po njoj je problem u pasivnom društvu koje dopušta takvim tipovima da se razmašu u svojoj nezajažljivosti, a nije riječ o poremećaju koji Vidošević, da mu to društvo nije dopustilo, ne bi mogao kontrolisati.
"Pred nosom nam je krao i mislio 'koje ste vi budale'. Uživao je u tome da gomila bogatstvo, ali i u tome da ga može pokazivati. Pa u Komori sada nisu u stanju da izaberu njegovog nasljednika jer svi imaju putera na glavi", izričita je Krizmanićeva.
Ona, međutim, smatra da je mozak operacije izvlačenja novca iz Privredne komore, na čijem je čelu Vidošević bio gotovo dvije decenije, njegova mama.
"Vidoševićeva mama je radila u SDK (nekadašnjoj Službi društvenog knjigovodstva) i takve joj akrobacije nisu strane", rekla Krizmanićeva.
Vidošević je uhapšen u utorak pod sumnjom da je sa svojim najbližim saradnicima pokrao 32 miliona kuna iz Privredne komore Hrvatske.