ZAGREB - Član žalbenog vijeća Haškog tribunala Fausto Pokar ocijenio je da je oslobađajuća presuda koju je to vijeće, uz njegovo protivljenje, izreklo hrvatskom generalu Antu Gotovini, "protivna bilo kakvom osjećaju za pravdu".
- Ne vjerujem da je pravda zadovoljena kad se krivica utvrđena presudom - koju prvostepeno vijeće nije olako donijelo o čemu svedoči više od 1.300 stranica analize - jednim potezom preinačuje u samo nekoliko pasusa, bez pažljivog razmatranja spisa i primjerenog objašnjenja - podvukao je italijanski sudija Pokar u protivnom mišljenju koje je dio konačne presude.
Većinom glasova tri prema dva, apelaciono vijeće Tribunala je oslobodilo generale Gotovinu i Mladena Markača krivice za progon Srba iz Kninske krajine i druge zločine tokom i poslije operacije Oluja u avgustu 1995.
Time je poništena prvostepena presuda Tribunala kojom je Gotovina u aprilu prošle godine bio proglašen krivim i osuđen na 24 godine zatvora, dok je Markaču bila izrečena zatvorska kazna od 18 godina.
- Fundamentalno se protivim cijeloj žalbenoj presudi, koja je protivna bilo kakvom osjećaju za pravdu - napisao je sudija Pokar. Oštro protivljenje presudi izrazio je još jedan član žalbenog vijeća, sudija Karmel Ađijus sa Malte.
Odluku da ponište prvostepenu osuđujuću presudu i oslobode generale Gotovinu i Markača donijele su sudije Teodor Meron iz SAD, Patrik Robinson s Jamajke i Mehmet Ginej iz Turske.
U protivnom mišljenju, sudija Pokar ukazao je na "veliki broj grešaka i pogrešnih konstrukcija u rezonovanju većine sudija", ocjenjujući da je pravosnažna presuda zasnovana na pogrešnoj interpretaciji zaključaka prvostepenog vijeća i kršenju sudske prakse i standarda u žalbenom postupku.
Po stavu koji dijele sudije Pokar i Ađijus, većina sudija je naprečac zanemarila i odbacila veliki dio obimnog dokaznog materijala na kojem je bila zasnovana prvostepena presuda.
Prema tim dokazima, artiljerijski napadi Hrvatske vojske na Knin, Obrovac, Gračac i Benkovac, 4. i 5. avgusta 1995. bili su protivpravni i sprovedeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata vojno-političkog vođstva Hrvatske, čiji su Gotovina i Markač bili protagonisti, u cilju trajnog progona srpskog stanovništva.
Na čelu tog poduhvata, po sada poništenoj presudi, bio je tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.
U podrobnoj analizi presude, italijanski sudija Pokar naglašava i da se većina sudija "pretvarala" da je razmatrala sav dokazni materijal, te da je sama primjenjivala pogrešne aršine u razmatranju prvostepene presude i žalbe odbrane.
Pogrešnom interpretacijom većine, Pokar naziva ključni zaključak da je "kamen temeljac" prvostepene osuđujuće presude bio nalaz da je granatiranje četiri grada u Krajini bilo nezakonito isključivo zato što su granate padale van kruga od 200 metara od pretpostavljenih legitimnih vojnih ciljeva.
Proglašavajući jednoglasno "pravilo 200 metara" neutemeljenim u dokazima, žalbeno vijeće je većinom glasova u presudi utvrdilo da nema drugih dokaza da su artiljerijski napadi na gradove u Krajini bili protivpravni.
Većina sudija, nadalje je, uz protivljenje Pokara i Ađijusa, utvrdila da pošto napadi nisu bili protivpravni, nije moglo biti ni udruženog zločinačkog poduhvata koji je na njima utemeljen.
Pokar je precizirao da većina sudija, pritom, nije u obzir uzela dokaze poput transkripata sa sastanka vojno-političkog vođstva Hrvatske na Brionima, 31. jula 1995. na kojem su predsjednik Tuđman i general Gotovina, planirajući operaciju Oluja, "dogovorili o zajedničkom planu da uklone srpske civile iz Krajine".
U oštrom suprotnom mišljenju, Pokar naglašava da većina nije uzela u obzir ni Gotovinino naređenje od 2. avgusta 1995. da se "gradovi stave pod artiljerijsku vatru", kao ni brojna svjedočenja očevidaca, vojnika Unprofora i eksperata.
Sudija Ađijus: Ne može se ignorisati činjenica da je na Knin palo 900 projektila za dan
Sudija Ađijus, koji se takođe suprotstavio oslobađajućoj presudi, naglasio je da ne može biti ignorisana činjenice da je na Knin palo 900 projektila za dan i da, istovremeno, o bilo kakvom otporu iz grada ne postoje dokazi.
Efekat odluke većine, po sudiji Ađijusu, jeste da sve artiljerijske pogotke proglašava potencijalno zakonitim, uprkos jasnim naznakama da to nisu.
- Na osnovu svih faktora, ja sam zaključio da je napad na Knin bio neselektivan i samim tim protivpravan - podvukao je sudija Ađijus.
Protiveći se konačnoj presudi da operacija Oluja nije predstavljala udruženi zločinački poduhvat, sudija Pokar je naznačio da je takvo rezonovanje većine "daleko od ubjedljivog", zbog toga što je zasnovano isključivo na ocjeni da artiljerijski napadi na gradove u Krajini nisu bili nezakoniti.
Većina je iskoristila pogrešno utvrđeno "pravilo 200 metara" iz prvostepene presude da poništi sve preostale nalaze na kojim su se temeljili nezakonitost artiljerijskih napada i udruženi zločinački poduhvat, naglasio je sudija Pokar, primjećujući da je i to učinjeno na osnovu pogrešnog tumačenja prve presude.
Pritom, pošto je odbacila "pravilo 200 metara", većina sudija u žalbenom vijeću, po italijanskom sudiji, nije odredila i primijenila svoj pravni standard za određivanje (ne)zakonitosti napada, a bila je obavezna da to učini, uz mogućnost da potom presudu vrati prvostepenom vijeću na ponovno odlučivanje.
Kao dokaz o postojanju zločinačkog udruženja, prvostepeno vijeće utvrdilo je, podsjeća sudija Pokar, da je, poslije brionskog sastanka - na kojem su "učesnici govorili o važnosti da odlazak srpskog stanovništva bude dio i rezultat napada koji će uslijediti" – uslijedila deportacija "najmanje 20.000 ljudi" koji su artiljerijskim atacima u Oluji nasilno bili pokrenuti iz gradova.
Utvrđujući da udruženog zločinačkog poduhvata nije bilo, većina sudija je, po sudiji Pokaru, zanemarila i dokaze o zločinima koje su Hrvatska vojska i specijalna policija poslije Oluje počinile nad Srbima koji su ostali u Krajini, kao i diskriminatorne mjere koje su vlasti u Zagrebu uvele da bi spriječile povratak sprskog stanovnistva.
- U samo tri paragrafa, većina zaključuje da brionski sastanak, zločini počinjeni nad preostalim Srbima u avgustu i septembru 1995. i diskriminatorna politika i imovinski zakon nisu dovoljni za nalaz prvostepenog vijeća da je postojao udruženi zločinački poduhvat - naglašava sudija Pokar.
- Po mom uvjerenju, a i iz navedenih razloga, analiza većine u pogledu udruženog zločinačkog poduhvata pogrešno tumači prvostepenu presudu, netačna je i obmanjujuća - dodaje Pokar.
Većina je propustila da pokaže kako je i gdje pogriješilo prvostepeno vijeće pri utvrđivanju da je udruženi zločinački poduhvat postojao, naznačio je sudija Pokar.
- Ako je većina želela da oslobodi Gotovinu i Markača, neko bi se mogao zapitati šta je željela da postigne poništavanjem nalaza da je postojao udruženi zločinački poduhvat, umjesto da se koncentriše na njihov doprinos tom poduhvatu. Ostavljam to pitanje otvorenim - zaključio je Pokar.
Sudija Ađijus je u sličnom protivnom mišljenju pristup na kojem je većina utemeljila presudu nazvao "uskim", "vještačkim", "manjkavim", "zbunjujućim i zbunjenim", i "problematičnim", zaključujući da je takav metod doveo do "netačnih rezultata".
Pokar: "Srbima treba dati puta" ne znači zaštitu civila
Osvrćući se na nalaz većine u žalbenom veću da bi se moglo razumno protumačiti da su Tuđman i Gotovina na Brionima postigli "zakoniti konsenzus da se civilima pomogne da privremeno napuste područje sukoba iz razloga legitimne vojne prednosti ili smanjivanja žrtava", sudija Pokar je naznačio: "U svjetlu pažljive analize i detaljnog pregleda Brionskih transkripta, koje je obavilo raspravno vijeće, ove sugestije su jednostavno groteskne".
On je podsjetio da je prvostepeno vijeće utvrdilo da riječi predsjednika Tuđmana da "Srbima treba dati puta, sve im tobož garantujući ljudska prava" ne mogu značiti zaštitu civila, nego samo da im "treba dati puta".
To je potvrđeno i par nedjelja poslije Oluje, kada je Tuđman srpsko stanovništvo uporedio s "kancerom koji se širi" i rekao: "Nisu imali ni vremena da pokupe svoje prljave pare i prljav veš".