U Hrvatskoj je u posljednjih 30 godina srušeno oko 3.000 statua, spomen-ploča i sličnih obilježja posvećenih antifašistima.
Prema pisanju njemačkog “Deutsche wellea”, trend rušenja spomenika u nekadašnjim kolonijalističkim zemljama privukao je pažnju u Hrvatskoj i zbog jedne naizgled slične domaće prakse, ali dok su u Americi, Velikoj Britaniji po srijedi kipovi robolvasnika i istorijskih ličnosti povezanih s trgovinom robljem, u Hrvatskoj se uklanjanje raznih memorijalnih obilježja odnosi primarno na one posvećene - antifašistima.
Kako se navodi, riječ je o oko 3.000 statua, spomen-ploča, modernističkih apstraktnih plastika, real-socijalističkih spomenika i drugih sličnih obilježja nasilno uklonjenih ili oštećenih kroz posljednje tri decenije.
DW piše da je uništavanje takvih spomenika izazivalo u hrvatskoj javnosti i dosta prigovora, ali ta neslavna djelatnost ipak nije minula do dan danas, a najnoviji primjer tiče se jednog obilježja u Perušiću čiji stanovnici u velikom broju nisu spremni da se pomire sa namjerom lokalnih vlasti da premjeste "sporni" spomenik iz gradskog parka na određeno manje vidljivo mjesto - takozvanu buduću "aleju spomenika" van samog naselja.
"Radi se o spomen-kosturnici iz 1954. godine u kojoj se nalaze ostaci 52 poginula partizana, a kojoj je 1980. dodano obilježje s imenima 14 od 16 perušićkih dobrovoljaca u Španskom građanskom ratu", rekao je jedan od stanovnika koji se protive odluci gradske vlasti Joso Obućina.
Sanja Horvatinčić sa Instituta za istoriju umjetnosti u Zagrebu ističe da se opasnost istorijskog revizionizma i negacionizma koji stoje u pozadini devastacije hiljade spomenika posvećenih antifašistima i žrtvama fašizma, u današnjoj evropskoj zajednici proširila, dok su jedna za drugom izglasavane rezolucije o osudi komunističkih režima, a politički diskurs o totalitarnom naslijeđu olako se ugrađivao u kulturne programe EU.
Ona je podsjetila da se uklanjanje antifašističkih spomenika uglavnom odvijalo militantno-nasilnim metodama i dekretima lokalnih moćnika, a nerijetko i samih baštinskih institucija.
"I često uz trgovinu sekundarnim sirovinama poput bronze ili čelika, a sve skupa većinom bez dokumenovanog traga. Štaviše, pojedini spomenici koji su početkom devedesetih minirani, do današnjeg su dana uredno upisani u javni registar kulturne baštine Republike Hrvatske", rekla je ona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.