Smrt Kristiana Josipa Periša (32) u Klinici za psihijatriju "Sveti Ivan" u zagrebačkom Jankomiru otvorila je niz pitanja o postupanju medicinskog osoblja, odgovornosti uprave bolnice i reakciji nadležnih institucija.
Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo, ali još nije razjašnjeno šta su radili ostali zaposleni koji su bili prisutni tokom kobne intervencije, niti zašto je službena prijava Ministarstvu zdravstva stigla tek 19 dana nakon smrti.
Ono što je porodici prvobitno predstavljeno kao smrt usljed zatajenja srca, nakon pregleda snimka nadzornih kamera postalo je predmet krivične istrage.
Prema opisima snimka koje su objavili hrvatski mediji, Periš je bio vezan za bolnički krevet dok su ga pojedini zaposleni pritiskali rukama i koljenima, udarali i stavljali mu jastuk preko lica.
Kako piše Dnevnik.hr, slučaj otvara i pitanja koja prevazilaze odgovornost četvorice osumnjičenih: ko je sve bio u sobi, ko je znao šta se dogodilo, kada su pregledani snimci i da li je neko mogao da spriječi tragediju.
Hronologija događaja
21. oktobar: Policija interveniše zbog Periševog zdravstvenog stanja
Policija je na dan Periševe smrti više puta intervenisala.
Policajci VII policijske stanice Trešnjevka najprije su postupali nakon što je član porodice prijavio da se Kristian nalazi u psihički rastrojenom stanju i da ima paranoidne misli.
Periš, diplomirani kineziolog, bivši atletičar i dugogodišnji trener u obaranju ruke, pokazivao je izražen strah od ponovnog boravka u psihijatrijskoj bolnici.
"Ne želim unutra, prošli put ste me gušili i vezali za krevet, ne želim da me doktori diraju, hoću pričati samo s policijom", rekao je, prema objavljenom policijskom izvještaju.
Iako se protivio ulasku u bolnicu, istog dana primljen je u Kliniku za psihijatriju "Sveti Ivan".
Njegove tvrdnje o ranijem vezivanju i gušenju nisu dokaz da je prethodno bio zlostavljan, ali otvaraju pitanje da li se ranije žalio na postupanje osoblja, postoje li službeni zapisi o tome i da li je bolnica preduzimala određene mjere.
21. oktobar: Još dvije policijske intervencije u bolnici
Policija je istog dana još dva puta dolazila u Kliniku za psihijatriju "Sveti Ivan", nakon poziva dežurne ljekarke i jednog zaposlenog.
Prema prijavama osoblja, Periš je verbalno napadao zaposlene i upućivao prijetnje.
Međutim, policijski izvještaji sadrže i navode da je u jednom trenutku bio smiren i sarađivao s medicinskim osobljem.
Zbog toga je ostalo nejasno šta se događalo između policijskih intervencija i kasnijeg fizičkog sputavanja.
Posebno je važno utvrditi kada je procijenjeno da predstavlja neposrednu opasnost, ko je donio odluku da bude vezan za krevet i jesu li prije toga pokušane druge, manje restriktivne mjere.
21. oktobar, između 20 i 22 časa: Kobna intervencija u sobi 11a
Periš se nalazio u bolničkoj sobi 11a, koja je bila pod videonadzorom.
Prema opisima snimka koje je objavio Jutarnji list, tokom intervencije bio je vezan za krevet remenjem za fizičko sputavanje.
Zbog njegovog prijavljenog agresivnog ponašanja pozvani su i medicinski tehničari s drugih odjeljenja kako bi pomogli osoblju.
Kobnih osam minuta: Šta se vidi na snimku?
Snimak nadzorne kamere, prema dosad objavljenim opisima, traje nešto duže od osam minuta.
U sobi se u različitim trenucima nalazilo do deset zaposlenih, među kojima su bili medicinski tehničari, medicinske sestre i ljekarka.
Na početku snimka Periš se nalazi na krevetu, dok osoblje pokušava da ga fizički obuzda.
Jedan od tehničara stavlja mu jastuk preko glave, dok drugi pritiskaju njegovo tijelo rukama i koljenima.
U nastavku se, prema opisu snimka, vidi kako jedan tehničar više puta snažno udara Periša laktom u grudi, dok ga drugi udara šakom.
Sve se događa dok je pacijent fizički sputan.
Ovi detalji otvaraju pitanje zbog čega je pacijentu koji je već bio vezan pritiskan jastuk preko lica i kakvu su svrhu imali udarci u glavu i grudi.
Fizičko sputavanje pacijenata mora biti medicinski opravdano i sprovedeno uz zaštitu njihovog zdravlja i života. Istraga treba da utvrdi da li su zaposleni prekoračili dozvoljenu upotrebu sile i ko je za to odgovoran.
Na snimku se, prema objavljenim informacijama, vidi i davanje injekcije. Međutim, još nije poznato koji je lijek primijenjen, u kojoj dozi i kakav je mogao biti njegov uticaj.
Pred kraj snimka Periš prestaje da se pomjera.
Kada je jastuk uklonjen, osoblje je uočilo da je bez svijesti i započelo reanimaciju, ali ona nije bila uspješna.
Snimak predstavlja jedan od ključnih dokaza u istrazi, dok konačnu ocjenu postupanja zaposlenih i uzroka smrti treba da daju nadležni organi i sudskomedicinski vještaci.
Noć između 21. i 22. oktobra: Porodica saznaje za smrt
Nakon Periševe smrti bolnica je pozvala policiju.
Međutim, još nije javno razjašnjeno kada su istražioci preduzeli prve radnje, kada je pregledan snimak i šta je tada utvrđeno.
Prema iskazima članova porodice, u bolnici im je rečeno da je Kristian preminuo zbog zatajenja srca.
Porodica je zatražila da vidi njegovo tijelo, ali im osoblje, prema iskazu jedne od njegovih sestara, to u početku nije dozvoljavalo.
Kada su ga konačno vidjeli, primijetili su hematome na vratu, ranice ispod usne i tragove krvi oko usta.
Prema sestrinom iskazu, ljekarka im je objasnila da su povrede nastale prilikom intubacije.
Porodica je posumnjala u takvo objašnjenje, navodeći da Kristian prije dolaska u bolnicu nije imao te povrede.
Ostaje pitanje da li su zaposleni koji su porodici saopštili uzrok smrti znali šta se dogodilo tokom intervencije i jesu li u tom trenutku bili upoznati sa sadržajem snimka.
Kraj oktobra: Porodica traži krivičnu istragu
Zbog sumnjivih okolnosti smrti, porodica je uz pomoć advokata Leona Zrnića zatražila utvrđivanje odgovornosti i očuvanje snimaka videonadzora.
Snimci bi mogli biti ključni za rekonstrukciju događaja i utvrđivanje postupanja svakog od prisutnih zaposlenih.
Tačan datum podnošenja krivične prijave, kao i redoslijed istražnih radnji, još treba potvrditi službenom dokumentacijom.
Subota, 7. novembar: Uhapšena četvorica medicinskih tehničara
Sedamnaest dana nakon Periševe smrti policija je uhapsila četvoricu medicinskih tehničara, starosti 22, 28, 32 i 52 godine.
Osumnjičeni su za teško ubistvo posebno ranjive osobe.
Prema dosad objavljenim informacijama, istražioci sumnjaju da su prilikom fizičkog sputavanja postupali suprotno pravilima medicinske struke i obavezi zaštite pacijenta.
Nedjelja, 8. novembar: Određen istražni zatvor
Četvorica osumnjičenih izvedena su pred Županijski sud u Zagrebu, koji im je odredio jednomjesečni istražni zatvor.
Među razlozima za određivanje ove mjere navedeni su opasnost od uticaja na svjedoke, mogućnost ponavljanja krivičnog djela i posebno teške okolnosti.
Određivanje istražnog zatvora ne znači da je njihova krivica utvrđena.
Ponedjeljak, 9. novembar: Otkazi, protest i reakcija Ministarstva
Pokrenut je postupak vanrednog otkaza za osumnjičene zaposlene.
Istog dana ispred bolnice okupili su se zdravstveni radnici, koji su izrazili zabrinutost zbog hapšenja kolega, ali i upozorili na probleme s bezbjednošću zaposlenih koji rade s agresivnim pacijentima.
Sindikalni predstavnici zatražili su dodatnu obuku, angažovanje zaštitara i formiranje posebno obučenog interventnog tima koji bi bio dostupan 24 časa dnevno.
Ministarstvo zdravstva istog dana saopštilo je da je službenu prijavu neželjenog događaja dobilo tek 9. novembra, odnosno 19 dana nakon Periševe smrti.
Od Grada Zagreba, kao osnivača bolnice, zatraženo je hitno izjašnjenje.
Utorak, 10. novembar: Inspekcija dolazi u bolnicu
Ministarstvo zdravstva uputilo je inspekciju u Kliniku za psihijatriju "Sveti Ivan".
Ministarka zdravstva Irena Hrstić izrazila je ozbiljnu zabrinutost zbog okolnosti slučaja.
Inspekcijski nadzor treba da utvrdi jesu li poštovani propisi i medicinske procedure, dok se krivičnom istragom odvojeno utvrđuje moguća odgovornost osumnjičenih.
Šta je sve ostalo nejasno?
Iako su četvorica medicinskih tehničara osumnjičena za teško ubistvo, ostala su brojna pitanja o postupanju drugih zaposlenih i nadležnih institucija.
Jedno od njih odnosi se na policijsku intervenciju neposredno nakon smrti.
Direktorica bolnice Majda Grah navela je da je bolnica pozvala policiju, ali još nije javno utvrđeno kada su policajci stigli, da li su obavili uviđaj i kada su izuzeti snimci nadzornih kamera.
Nije poznato ni da li su snimci pregledani odmah nakon smrti ili tek kasnije.
Zbog toga se postavlja pitanje šta se događalo tokom 17 dana između Periševe smrti i hapšenja osumnjičenih.
Sam vremenski razmak ne dokazuje propust ili prikrivanje, ali je važno utvrditi koje su istražne radnje preduzimane u tom periodu.
Šta će pokazati obdukcija?
Prema pisanju Jutarnjeg lista, preliminarni obdukcijski nalazi pokazali su brojne povrede, uključujući prelome pet rebara, povrede grudne kosti, krvne podljeve, oguljotine te edem pluća i mozga.
Ipak, konačan uzrok smrti još nije službeno utvrđen.
Sudskomedicinski vještaci treba da utvrde da li je smrt nastupila usljed pritiska na disajne puteve, primijenjene fizičke sile, eventualnog djelovanja lijekova ili kombinacije više faktora.
Važno je i to da prelomi rebara i grudne kosti mogu nastati tokom reanimacije, pa se bez stručnog nalaza ne može pouzdano utvrditi kako je nastala svaka pojedina povreda.
Posebno pitanje odnosi se na injekciju koja se, prema opisima, vidi na snimku.
Još nisu javno poznati vrsta lijeka, doza, vrijeme primjene i način praćenja zdravstvenog stanja pacijenta nakon davanja terapije.
Ko je znao za povrede, a porodici rekao da je srce otkazalo?
Jedno od najosjetljivijih pitanja odnosi se na informacije koje je porodica dobila nakon Kristianove smrti.
Članovima porodice, prema njihovim iskazima, saopšteno je da je preminuo zbog zatajenja srca.
Međutim, oni su na njegovom tijelu uočili povrede koje, kako tvrde, nije imao prije dolaska u bolnicu.
Zbog toga je potrebno utvrditi na osnovu kojih medicinskih nalaza je porodici saopšten takav uzrok smrti i jesu li zaposleni tada imali informacije o mogućoj nasilnoj smrti.
Takođe treba utvrditi ko je pregledao i dokumentovao povrede i jesu li one odmah prijavljene nadležnim organima.
Razlika između prvobitnog objašnjenja porodici i kasnije objavljenih informacija izaziva ozbiljna pitanja, ali sama po sebi ne dokazuje da je porodica namjerno dovedena u zabludu.
Ljekarka bila u sobi: Zašto niko nije zaustavio nasilje?
Posebnu pažnju izaziva činjenica da su u sobi tokom intervencije bili i drugi zdravstveni radnici, a ne samo četvorica osumnjičenih.
Prema objavljenim opisima snimka, u prostoriji su se nalazili medicinski tehničari, sestre i ljekarka.
Na snimku se, kako navode hrvatski mediji, vidi ljekarka koja tokom intervencije drži mobilni telefon, koristi ga, a zatim odlaže na krevet.
Navodi se i da je učestvovala u postavljanju remenja za fizičko sputavanje.
U istom periodu drugi zaposleni, prema opisima snimka, udaraju i pritiskaju pacijenta.
Zato se otvara pitanje jesu li svi prisutni bili svjesni opasnosti po njegov život i da li je neko pokušao da spriječi prekomjernu upotrebu sile.
Još nije razjašnjeno ko je rukovodio intervencijom, ko je odlučivao o trajanju sputavanja i kako su praćene Periševe životne funkcije.
Takođe nije poznato kada je osoblje primijetilo da prestaje da reaguje i da mu je potrebna reanimacija.
Zašto je Ministarstvo obaviješteno tek nakon 19 dana?
Direktorica Klinike za psihijatriju "Sveti Ivan" Majda Grah navela je da su nadležni organi obaviješteni o događaju.
Međutim, Ministarstvo zdravstva saopštilo je 9. novembra da je tek tog dana dobilo službenu prijavu neželjenog događaja sa smrtnim ishodom.
Ministarstvo je podsjetilo da propisi predviđaju hitno prijavljivanje neočekivanih neželjenih događaja u zdravstvenim ustanovama.
Od Grada Zagreba zatražen je hitan i potpun izvještaj o okolnostima smrti, postupanju uprave i pravovremenosti obavještavanja.
Potrebno je utvrditi kada je prijava sastavljena, kome je poslata i postoji li dokumentacija koja potvrđuje njeno slanje.
Takođe treba razjasniti da li direktorica i Ministarstvo govore o istoj vrsti službene prijave ili o različitim oblicima obavještavanja.
Ukoliko se utvrdi da prijava nije dostavljena u propisanom roku, otvoriće se i pitanje odgovornosti osoba koje su bile dužne da to učine.
Jesu li zaposleni ranije upozoravali na bezbjednosne probleme?
Nakon hapšenja medicinskih tehničara, zaposleni u bolnici upozorili su na teške uslove rada i nedovoljnu zaštitu prilikom postupanja s agresivnim pacijentima.
Sindikalni predstavnici zatražili su dodatnu edukaciju, zaštitare na hitnom prijemu i formiranje posebnog interventnog tima.
Uprava bolnice prihvatila je zahtjeve koji se odnose na poboljšanje bezbjednosti, a sindikati su najavili da će pratiti njihovo sprovođenje.
Ipak, ostaje pitanje da li su zaposleni i ranije ukazivali na takve probleme i šta je uprava preduzimala povodom njihovih upozorenja.
Eventualni organizacioni propusti mogu biti važni za utvrđivanje odgovornosti ustanove, ali loši uslovi rada ne mogu opravdati nedozvoljenu upotrebu sile prema pacijentu.
Ko je odobrio vezivanje Kristiana za krevet?
Slučaj je otvorio i pitanje primjene fizičkog sputavanja u psihijatrijskim ustanovama.
Takva mjera može se primjenjivati samo kada za to postoje opravdani medicinski i bezbjednosni razlozi, uz poštovanje propisanih procedura i zaštitu dostojanstva pacijenta.
U Periševom slučaju potrebno je utvrditi ko je odobrio sputavanje, koliko je trajalo, da li je pravilno dokumentovano i jesu li korištene dozvoljene tehnike.
Posebno je važno utvrditi kako je tokom intervencije praćeno njegovo zdravstveno stanje.
Dodatna pitanja izazivaju Periševe ranije riječi policajcima da se plaši ponovnog vezivanja i gušenja.
Zbog toga bi trebalo provjeriti postoje li zapisi o ranijoj primjeni takvih mjera prema njemu i da li se ikada žalio na postupanje bolničkog osoblja.
Hoće li se ispitivati i odgovornost uprave?
Inspekcijski nadzor Ministarstva zdravstva i zahtjev za izjašnjenje Grada Zagreba otvaraju pitanje moguće odgovornosti na više nivoa.
Osim postupanja zaposlenih koji su neposredno učestvovali u intervenciji, potrebno je provjeriti organizaciju rada, nadzor nad medicinskim procedurama i način na koji je uprava reagovala nakon smrti pacijenta.
Inspekcija bi trebalo da utvrdi jesu li poštovani stručni i administrativni postupci, jesu li zaposleni bili odgovarajuće obučeni i da li su nadležni pravovremeno obaviješteni.
Pritom je važno razlikovati inspekcijski nadzor od krivične istrage, jer se njima utvrđuju različite vrste odgovornosti.
Porodica čeka odgovore, istraga se nastavlja
Kristian Josip Periš primljen je u bolnicu kao pacijent kojem je bila potrebna medicinska pomoć, a nekoliko sati kasnije je preminuo.
Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo, ali brojna pitanja o njegovoj smrti i dalje su bez odgovora.
Nije razjašnjeno ko je sve bio prisutan tokom intervencije, da li je neko pokušao da spriječi nasilje, kada je uprava saznala šta se dogodilo i zbog čega je službena prijava Ministarstvu zdravstva stigla tek 19 dana nakon smrti.
Istraga treba da utvrdi i da li su ostali zaposleni postupali u skladu sa svojim obavezama, kao i jesu li postojali propusti u organizaciji i nadzoru rada bolnice.
Posebno ostaje pitanje da li je neko mogao ranije da reaguje i spriječi smrt 32-godišnjeg sportiste.
Vezane vijesti
Osam minuta horora u bolnici: Vezanog mladića tukli, gušili i smijali se
Smrt Kristiana Josipa Periša potresa Hrvatsku: Oglasilo se Ministarstvo zdravlja
Otkriveno kako je Kristian završio na psihijatriji: Nekoliko sati kasnije bio mrtav
Plenković o smrti mladića u bolnici: "To je ubojstvo, pogledajte snimak"
Smrt sportiste u Jankomiru: Gušenje jastukom i povrede otkrivene obdukcijom
Odgovore na ta pitanja očekuju porodica Kristiana Josipa Periša, ali i javnost, dok se nastavljaju krivična istraga i inspekcijski nadzor bolnice.