Ako BiH želi ostati neutralna zemlja kao Austrija, mora znati da neutralnost sama po sebi ne štiti zemlju, rekao je Georg Divald, ambasador Austrije u BiH, jedne od rijetkih vojno neutralnih zemalja u Evropi.
Ključne poruke
- Austrijski ambasador Georg Divald poručuje da vojna neutralnost nije garancija sigurnosti.
- Austrija nije u vojnom savezu, ali je u EU – uz klauzulu uzajamne pomoći kao okvir podrške.
- Za BiH je ključan “oslonac” kroz partnerstva i ubrzanje EU reformi i pregovora.
- Austrija ističe jake veze s BiH (dijaspora, studenti, kompanije) i doprinos EUFOR-u.
S obzirom na to da Republika Srpska želi da BiH bude vojno neutralna, pitali smo kakva su austrijska iskustva.
"Svaka zemlja mora imati neku vrstu oslonca, mrežu podrške. Austrija ne može biti članica nekog vojnog saveza, ali je članica EU. A EU ima klauzulu o uzajamnoj pomoći: ako je jedna članica napadnuta, ostale su dužne pružiti svu pomoć i podršku koja je u njihovoj moći. To je velika prednost članstva u EU", rekao nam je on.
NN: Nedavno sam drugi put imao priliku da budem dio austrijskog programa lidera (ALPS). Zašto je za Austriju toliko važno ulagati u to - a to sigurno nije jeftino - da svake godine dovodi ljude iz cijelog svijeta u Austriju i gradi takvu mrežu?
DIVALD: Želimo okupiti pametne i ambiciozne ljude - one s potencijalom da naprave velike karijere i dosegnu važne pozicije. Znamo koliko je važno imati prijatelje širom svijeta. Takođe je važno da naša diplomatska predstavništva njeguju prave kontakte. I važno je da u Beču znamo ko su ljudi koji će sutra igrati važnu ulogu u svojim zemljama. Želimo doprijeti do mladih ljudi - onih koji još nisu na vrhuncu karijere. Suština je jednostavna: želimo izgraditi mrežu održivih partnerstava. Slično postupamo i sa mladim Austrijankama i Austrijancima koje šaljemo u Ujedinjene nacije: finansiramo im godinu ili dvije kako bi mogli započeti karijeru u UN. Mi finansiramo taj početak - i nadamo se da će kasnije dobiti stalno zaposlenje u UN te da ćemo od toga imati obostranu korist.
Diplomatski refleks: Graditi mostove i nuditi Beč kao mjesto dijaloga
NN: Koliko je sve to povezano sa činjenicom da je Austrija vojno neutralna? Je li vam zato posebno važno da imate dobre odnose sa cijelim svijetom - možda više nego sa zemljama koje pripadaju nekom vojnom savezu?
DIVALD: To je postalo dio našeg diplomatskog refleksa: graditi mostove i nuditi Beč kao mjesto dijaloga. Mislim da je sigurnost uvijek bila važan faktor u svjetskoj politici - i ponovo postaje sve važnija. Razumijemo da je 20 do 30 godina nakon pada "željezne zavjese" bio poseban period, ali nažalost, bilo je pogrešno vjerovati da će to stanje trajati zauvijek. Vojna sigurnost ponovo je u središtu pažnje - i to je izazov kako za neutralne zemlje tako i za sve ostale. Ali otvorenost prema svijetu, izgradnja partnerstava, ulaganje u mlade i uspješne ljude - to nije nešto što je tipično samo za neutralne države. To rade sve zemlje. Pored vojne sigurnosti, tu su trgovina, privreda, kultura, nauka - svi žele dobru saradnju svuda. Gdje neutralnost može igrati veću ulogu jeste u ambiciji da se bude platforma - mjesto gdje se održavaju sastanci i pregovori, gdje se gradi povjerenje, gdje se spajaju strane. Austrija je u tome snažna i to radi još od sedamdesetih godina prošlog vijeka.
BiH, NATO i “neutralnost” – vojna i politička dimenzija
NN: Pitam Vas to zbog BiH, gdje je pitanje članstva u NATO-u velika tema. Posebno u Republici Srpskoj čuje se argument: "Srbija je neutralna, pa i BiH mora biti neutralna." Kako Vi to vidite?
DIVALD: Kod nas je neutralnost istorijski usko povezana s Ujedinjenim nacijama i s činjenicom da je Beč sedamdesetih godina prošlog vijeka postao jedno od službenih sjedišta UN - jedino unutar EU. Te stvari su išle ruku pod ruku: neutralnost i uloga domaćina pregovora, mirovnih procesa i konferencija - ne smije se pripadati nijednom vojnom savezu i ne smiju biti stacionirane strane trupe na vlastitoj teritoriji. Ali to nikada nije značilo političku neutralnost. Već 1956. godine, ubrzo nakon proglašenja vojne neutralnosti, Austrija je u Generalnoj skupštini UN glasala protiv sovjetske invazije na Mađarsku. Politički je, dakle, od početka bilo jasno gdje stojimo: na strani demokratije i ljudskih prava. Vojna neutralnost je jedno, političke vrijednosti drugo.
Šta ako BiH nije u EU niti u savezu – potreba za strategijom sigurnosti
NN: Možda je osjetljivo pitati ambasadora strane zemlje za savjet, ali ipak ću pitati: Treba li BiH da bude neutralna država?
DIVALD: Kao austrijski ambasador u BiH, nije na meni da dajem savjete zemlji domaćinu, ali istorija je jasna - i neutralne države su bile napadane. Neutralnost, dakle, nije garancija sigurnosti. Zato svaka zemlja mora imati neku vrstu oslonca, mrežu podrške. Austrija ne može biti članica nekog vojnog saveza, ali je članica EU. A EU ima klauzulu o uzajamnoj pomoći: ako je jedna članica napadnuta, ostale su dužne pružiti svu pomoć i podršku koja je u njihovoj moći. To je velika prednost članstva u EU: nemate klasični vojni savez, ali imate političko-pravni okvir u kojem su druge države obavezne pomoći. I time dolazimo do Vašeg pitanja o BiH...
NN: Nažalost, BiH još nije ni članica EU i stoga nema taj zaštitni okvir. Kako se to uklapa s težnjom ka vojnoj neutralnosti?
DIVALD: Današnja realnost je da zemlje moraju ozbiljno razmišljati o vlastitoj sigurnosti. Ne živimo više u vremenu u kojem se može polaziti od toga da vojni napadi više nisu opcija. Postoje države koje više ne poštuju međunarodni poredak kao ranije. Ako se, dakle, ne pripada vojnom savezu, nije se u EU i nema se čvrsta mreža oko sebe, mora se posebno pažljivo graditi svoja strategija zaštite.
EU proširenje i “zamrznuta scena” – poziv da BiH ubrza korake
NN: Ako bismo barem mogli reći da smo na putu ka EU - ali i to napreduje sporo. Rizikujemo li da propustimo ovu priliku?
DIVALD: Drago mi je da je EU konačno prepoznala da je proširenje njen najjači politički instrument kojim raspolaže. Vidimo susjede - posebno ako gledamo prema Rusiji - koji žele destabilizovati i oslabiti EU. Pitanje je: želimo li to dozvoliti u regionu koji je okružen članicama EU? Zapadni Balkan je naše unutrašnje dvorište. Hoćemo li tako lako dozvoliti da Rusija dobije mogućnost da destabilizuje ovaj region - s jasnim ciljem slabljenja EU? Ako pogledamo preko Atlantika, vidimo da partnerstvo više nije potpuno stabilno, nego je postalo složenije. Zato me raduje što većina članica EU sada kaže da je proširenje nužno i da se procesi na zapadnom Balkanu moraju ubrzati. Vjerujem da svi žele BiH kao dio EU. EU kaže: Vi ste Evropljani. Želimo da postanete građani EU. Vrata su širom otvorena.
NN: Vrata su otvorena, ali mi ne ulazimo.
DIVALD: Ponekad me to podsjeća na filmove u kojima je scena zamrznuta i samo jedna ili dvije osobe se mogu kretati. Kada posmatram BiH, imam osjećaj da su vrata otvorena, zemlja je podigla nogu da zakorači - ali je zamrznuta dok svi drugi prolaze.
Posljedice zastoja i rizik gubitka sredstava – 970 miliona evra
NN: Kakve bi bile posljedice ako bi BiH bila jedina zemlja u regionu koja nije članica EU? Imaćemo EES i ETIAS sistem na svakoj granici. Već sada vidimo probleme u transportu. Šta će se desiti ako budemo jedina zemlja izvan EU?
DIVALD: To se neće desiti. U to sam uvjeren.
NN: Čak i ako smo spori?
DIVALD: Uvjeren sam da će BiH s vremenom ubrzati tempo. Danas je teško zamisliti da će se političari iznenada složiti i ubrzati proces, ali pogledajte Albaniju prije 30 godina - i pogledajte je danas. Ko bi tada mislio da će biti među prvima?
NN: Razumijem Vaš optimizam, ali imamo dugu istoriju zastoja…
DIVALD: Zato sada, nažalost, i ima posebno puno toga da se uradi u BiH. I zato i pozivam sve političare da konačno preduzmu posljednje korake, da sprovedu potrebne reforme kako bi pregovori o pristupanju EU zaista počeli. I takođe je nužno sprovesti preostale korake iz Reformske agende. Isključivo je do politike u BiH, da se stvarno i isplate sredstva koja je EU stavila na raspolaganje u iznosu od 970 miliona evra. Ako bh. politika ovdje ne djeluje brzo, sva sredstva bi mogla biti izgubljena.
NN: Većina građana BiH želi članstvo u EU, ali nema dovoljno pritiska na političare. Zašto?
DIVALD: To je pitanje koje i sam sebi postavljam. Ipak, nešto se u regiji pokreće. U BiH trenutno postoji stagnacija, ali čvrsto vjerujem da će cilj na kraju biti postignut. Trenutno nije jasno kako, ali ubijeđen sam da će uspjeti.
Austrija i BiH – veze, EUFOR i poruke RS
NN: Došli ste u Banjaluku. Imate li kontakte s rukovodstvom RS? Šta im poručujete, s obzirom na to da su skeptični ne samo prema NATO-u nego i prema EU?
DIVALD: Svima ovdje u RS želim jasno reći: Austrija je blizak prijatelj BiH - jedan od najsnažnijih zagovornika brze integracije u EU. Drago mi je da u Banjaluci ponovo postoji vlada s kojom možemo razgovarati. Kao diplomate, u našem DNK je da tražimo dijalog, rješenja. Nije bilo jednostavno pola godine ostati u Sarajevu i ne moći razgovarati s nelegalno imenovanom Vladom RS. Sada sam se sastao s premijerom Minićem. Razgovarao sam sa članicom Predsjedništva BiH iz RS. Razgovaram s opozicijom i civilnim društvom. Cijela zemlja, uključujući RS, FBiH i distrikt Brčko, jednog dana će s nama kao partnerom biti dio EU. Pozivamo vas da preduzmete sve potrebne korake.
NN: Mnogi naši ljudi žive u Austriji, u Beču vam ne treba prevodilac. Jesu li to te veze?
DIVALD: Apsolutno. U Austriji živi 170.000 ljudi porijeklom iz BiH. Na austrijskim univerzitetima studira 3.000 studenata iz BiH. Oko 200 austrijskih kompanija posluje u BiH i zapošljava oko 8.000 ljudi. Postoje snažne kulturne i naučne saradnje. Austrija je pouzdan faktor u doprinosu trupama u okviru EUFOR-a. Drago mi je što će Austrija 2027. godine ponovo dati komandanta misije. To doprinosi sigurnom okruženju - a upravo je to mandat EUFOR-a. Takva vojna misija ovdje na terenu i dalje je neophodna. To je važna misija i Austrija joj daje snažan doprinos. Austrijski angažman ovdje služi jačanju našeg bliskog partnerstva - i našem zajedničkom interesu za stabilnost, sigurnost i budućnost BiH u EU.