Odmah na početku da razjasnimo. Ništa se ne brinite, svjeta će biti i poslije 21. decembra. Pitanje je samo da li će biti bolji ili lošiji.
U osnovi ta dilema se i nalazi na ogromnoj kamenoj ploči koju su isklesale Maje oko 669. godine, a koja je otkrivena početkom prošlog vijeka u Meksika, na kojoj je izgrađen mit o "kraju svijeta" 21. decembra 2012. godine.
Taj spomenik u stvarnosti govori o bitkama tadašnjeg vojskovođe i zemljoposjednika Balama Ahaua, a pominje se i 23. decembar ove godine kao datum novog ciklusa kaledara te civilizacije, a ne 21. kako je to opisano u prilično loše urađenom filmu katastrofe Ronalda Emeriha "2012".
Maje su imala koncept vremena u ciklusima, kada se jedan završi počinje drugi, i 23. decembr je datum kada se završava sadašnji ciklus od 5.126 godina. U srednjoj Americi, gdje su živjele, urađeno je nekoliko istraživanja te je uočeno da su ti vremenski ciklusi bili vezani za određene klimatske promjene.
Prije 5.000 godina to područe je i zahvatilo manje "ledeno doba", što je vjerovatno i uticalo na njihovo viđenje svakodnevnog života u kojem su posvećivali dosta vremena proročanstvima, ali onim kratkoročnim kao što su suše, kiše, berbe ili uspješno ribarenje.
Potpuna medijska komercijalizacija "kraja svijeta" produkt je i globalne ekonomske krize pa ne čude razne poslovne ideje koje su u opticaju, od turističkih ceremonija koje su planirane po Meksiku do Amerike gdje se naveliko prodaju suveniri i sve što može proći kroz brend 2012, dok se u pojedinim zemljama poput Rusije prodaju mjesta u Staljinovim skloništima i to za 15.000 evra ukoliko se želi ekonomski smještaj, koji podrazumijeva manju vojničku sobu, do vrtoglavih 50.000 evra za VIP goste, uz besplatan boravak za djecu do sedam godina. Ukoliko ipak izostane "kraj svijeta" organizator se obavezuje da će vratiti 50 odsto novca.
U Gvatemali su izračunali da bi im "kraj svijeta" trebalo da poveća broj turista i do osam odsto, dok i ostale zemlje poput Hondurasa i Salvadora ozbiljno računaju na veći priliv novca u budžet od sujevjernih turista ne obazirući se baš puno na negodovanja domorodačkih udruženja zbog potpuno krivog tumačenja njihove kulture.
Ali to je današnji svijet, zasnovan na holivudskoj interpretaciji tog simboličkog datuma, komercijalizaciji svega i svačega, sve ima svoju cijenu, i život i smrt, i prošlost i budućnost. Ipak, priča o "kraju svijeta" je onaj ljepši i zabavniji, maštovitiji dio realnosti.
Ova 2012. godina u stvarnosti bila je ekonomski teška, politički mučna, bar što se tiče BiH, uz puno natezanja, nadmudrivanja i praznih priča stranačkih lidera, obećanja i dogovora koji nisu do kraja realizovani.
Tek nakon sastanka rukovodstva SNSD-a i SDP-a stvari su počele da se kreću u nekakvom smjeru, otkočen je rad Savjeta ministara i usvojeni su budžeti za sljedeću godinu.
A i taj sastanak je na neki način iznuđen rezultatima lokalnih izbora. On nije odgovorio na ključna pitanja koja muče ovu državnu zajednicu sa kojima se posljednje dvije decenije suočava, vodi svoje unutrašnje, etničke, entitetske i stranačke bitke, ali je pokazao da se samo dogovorom mogu rješavati aktuelni poroblemi.
Ekonomski gledano 2012. godina je bila teška da je vlast imala problema da osigura finansijsku stabilnost i to uz pomoć MMF-a, novca je sve manje, dosta se preduzeća guši i bore sa likvidnošću. Imati bilo kakav posao postala je privilegija.
Ni situacija u regiji nije puno bolja. Zanimljivo je bilo pratiti ovih dana potpunu šokiranost i vlasti i javnosti u Hrvatskoj nakon što im je agencija "Standard i purs" kreditni rejting svrstala u kategoriju "smeća". Istražujući koje su zemlje u okruženju "gore" od Hrvatske, naveli su da je Srbija u lošijoj kategoriji, umjesto plusa ima minus, dok BiH uopšte nema kategoriju, nema kreditnog rejtinga, nije mjerljiva.
Zbog toga su potpuno razumljivi potezi koje je povuka Vlada Republike Srpske usvajajući budžet i Ekonomsku politiku za iduću godinu. Mjere štednje koje je predložila su neophodne, ali nisu jedino rješenje da se uđe u godinu za koju već sada predviđaju da će biti puno, puno ekonomski teža.
Izlaz iz te situacije je moguć samo ukoliko vlasti urade sve, baš sve, da omoguće investitorima, stranim i domaćim, da lakše realizuju svoje poslovne projekte. Da ih potpuno ubijedi da imaju sigurno političko okruženje, da ih rastereti birokratskih procedura, da im ponudi potpuno besplatnu infrastrukturu, od lokacije do građevinske dozvole, za proizvodne pogone u kojima bi bila otvorena nova radna mjesta.
Ne postoji drugi način. Moraćemo kao društvo, kao Republika Srpska, puno brže da se prilagođavamo ekonomskim okolnostima, a tu ulogu mora da preuzme Vlada. Za sve loše što se desi biće potpuno odgovorni. Svaki nepotreban eksperiment, loše isplaniran i povučen potez može skupo da košta čitavo društvo.
Na kraju, kada me neko pita šta mislim kakva će biti sljedeća godina, kažem ko preživi znaće. Biće i otkaza, ali i štrajkova. Biće manje novca, smanjeni su budžeti, štedi se skoro na svemu. A ako to neko doživljava kao "kraj svijeta", nije to ništa toliko strašno. To smo već osjetili.