Usnuh sinoć nevjerovatan san. Kao ja se budim u nekom prekrasnom, velikom krevetu, posteljina svilena, toplooo, na stočiću kraj uzglavlja buket bijelih ljiljana. Lagano se dignem, pa u kupatilo, a ono ogromnoooooo, bordo, sa zlatnim detaljima, džakuzi, staklena tuš kabina, kao neka lagana muzika, razaznajem Klajdermana... Dođem u kuhinju, mirisi kafice, marmelade od kajsija, rastopljene u toplom tijestu svježih kroasana...
Poslije doručka, dođem do garderobnog ormara - neka neobična odjeća - poprilična količina šanel kostima, šešira, predivnih košulja, svilenih marama i - aktn tašna?
Obučem se ja i tako skockana prođem kroz nekoliko soba, hodnika, salona uzmem mekani, modri moher kaput i siđem do ulaza - ispred, već pokrenuta crna limuzina, vozač čeka... Krenusmo...
I, taman da stignem do cilja, zabrunda budilnik mobilnog telefona, vidim muža kako (uvijek prvi) baulja iz kreveta i pita - hoćemo li crnu ili nesicu...
Ode san uvraga! Nakon svakodnevnih jutarnjih rituala, sjednemo nas dvoje u našeg klija, bez klime i s dvoja vrata (zove se Plava strijela) i ja onako, još bunovna, prepričavam mužu svoj san i shvatim da sam sanjala sebe kao - ambasadora!
Čovječe, kakav je to posao!
Koliko čujem, Bosna i Hercegovina ima nešto oko 52 ambasadora. Nijednog ne znam. Lažem, imam jednog prijatelja, ali o njemu drugom prilikom, u kolumni o pravim prijateljima. Pozdrav! (Pouzdano znam - ponedjeljkom me čita).
Ali brate, nijedan nema ime, ono kao nekad Jovan Dučić, kojeg je Ministarstvo inostranih dela 1910. godine postavilo za atašea Srpskog poslanstva, prvo u Carigradu, a zatim u Sofiji, pa je pjesnik 1912. godine postavljen za sekretara Pete klase Srpskog poslanstva u Rimu, a dvije godine kasnije za sekretara Četvrte klase Srpskog poslanstva u Atini ili 1918. za savjetnika Poslanstva u Madridu, da bi 1926. godine bio otpravnik poslova Poslanstva u Kairu, a potom obavljao dužnosti poslanika u Budimpešti i Rimu... Ko bi Dučića pohvatao... A sve vrijeme još i pisao...
Ok, o našim Njihovim ekselencijama malo i gotovo nikakvih informacija. Ni u novinama, časopisima, na televiziji, na sajtovima... ali, da bih bila preciznija, prosurfam ja malo Internetom. Bez velikih rezultata. Ambasada ova-ona, BiH u toj i toj državi, mršavo, tražim, skoro ništa. Ne odustajem ja. Uđem na sajt Ministarstva vanjskih poslova i bogami, prijatno se iznenadim - fini formular, sve sa pozicijama, upišeš naziv države, prihvatiš se miša i eto ti i slika i prilika... Vidim ja, ima ih stvarno koliko i nedjelja u jednoj kalendarskoj godini...
Ali avaj, pusti snovi, ubiše me dva tri uzorka. Odustala.
Skidoh se sa Interneta, pa da oživotvorim par impresija. Bila sam ja novinar... Evo kako je bilo:
Krenem prvo vrludati među velikima - Ambasada BiH u Sjedinjenim Američkim Državama, sveukupno četiri fotografije na naslovnici sajta, lafo foto-galerija - slapovi Jajce, banjalučki Kastel, Vijećnica Sarajevo, Most iz Mostara. Pozicija "turizam", ništa, "vijesti" ništa, "kultura" - duplo ništa. Jadna nam majka...
Ne dam se ja - klik, klik, evo ga majčica Rusija, Moskva. Fotos zgrade Ambasade, "novosti" ništa, "nauka i kultura" opet duplo ništa, ali ukaza se kvadratić nekog promotivnog filma. Klikćem ja, klikćem, ništa od pogona. Minut, dva, tri, nula bodova - kad - ukaza se naslov "Bosnia and Herzegovina" i kao neki slap, vodopad, jest neka voda, i taman da se ta biserna bh. ljepota stropošta po ekranu - nestade i slapa i filma. I tako nekoliko hiljada puta. Zbogom Rusija.
E, sad, mislim se, ne mora se i naša diplomatska bijeda sagledavati kroz Obamu i Putina (tj. Medvedeva), idem ja dalje - klik Ambasada BiH u Španiji - nigdje pozicije veb stranice, ali ima i-mejla... (Dobro, i to je neka informacija, tješim se ja...) Klik, Ambasada BiH u Holandiji (ko ne zna, to je ujedno i Nizozemska - ah, zemlja slikara...), Poljskoj, Libiji... Ničeg ljudi, ni mejla!
E, sad više ni mom mazohizmu ne bi kraja - hajde, rekoh, da kliknem još jednom, ono kao u kvizovima, na sve ili ništa - spustih miša na Ambasadu Bosne i Hercegovine u Veeelikoj Britaniji i Irskoj. Ooooooo, oduševim se ja - frca veb sajt pozicija. Šta ću, gdje ću, hajde, rekoh, idem na - "turizam", hooooop, eto svježiš fotki, sve sa živim ljudima, ali lica malo zabajatila, šrmc, datum - 2006. godina... Ispod žive galerije, živi zid fotografija, pod nazivom - "turističke atrakcije": šutnem miša - klik na slapove Kravice, klik na Bune Blagaja, klik, klik... džaba fotka, ni naziva, ni fajla - prazan kvadrat... Tugo moja... i taman da ja to sve lijepo zaboravim, ode miš sam od sebe na poziciju "kultura" i gle čuda - ukazaše mi se Ivo Andrić, Vladimir Prelog i Meša Selimović. ?!?!?
Znate šta? Bi meni dosta!
Kakva li smo država, kad nam je ovakva diplomatija...
Baš njih briga. Fina plata, pa rezidencija, pa službena kola, kancelarija, sekretarica, vozač, pa raznorazna osoblja, kokteli, prijemi, ukusna vina, ugodna ćaskanja, koketiranja, rukoljubi, pa "jor johanes'' titulisanja. Od blještavila escajga i kristalnih čaša, zaslijepi ih prekrasna magija tuđih života.
Neki dan sam dobila pozivnicu Njegove Ekselencije Ambasadora Republike Francuske za izložbu Viktora Vazarelija, 10. februara u Sarajevu. Svake godine dobijem prekrasan zidni kalendar sa fotosima božanstvenih ikebana, iz Zemlje izlazećeg sunca, tog dalekog Japana. Ambasada Ruske Federacije, na krilima bijelog labuda, prezentovala je svoju veliku kulturu na baletskom podu našeg Dječijeg pozorišta. Ambasada Švedske u martu organizuje u Muzeju savremene izložbu žena inovatorki. Ambasada Evropske komisije je iz Banjaluke "ispratila" Jovana Bijelića put rodnoga Petrovca. Ambasada Švajcarske je sanirala treći sprat sarajevske Umjetničke galerije. Ambasada Islamske Republike Iran donirala je sredstva MSU RS za štampanje monografije...
Rade diplomate. Nije sve politika, prijetnje, matematika, Vikiliks, blindirane limuzine, štapovi i šargarepe.
A i ta riječ ambasador (sa jednim ili dva s) je neobična i na svim jezicima gotovo ista - pa ima i hotela sa i bez zvjezdica, restorana, kafana, jahti, brodova, naziva filmova, jela u menijima.., a bogami ima i ona dobra stara ambasador, topla, mekana deka.
Pod dobrim dekama se i dobro spava. Zaboravi i dužnost i obaveza. Nostalgija, ha, ha, ha.
Odoh ja da spavam ne bih li opet šta usanjala. Ali da je java, navrh mi jezika, ja bih to sve promijenila! Sa, ili bez alkajala!